Nije tajna da su neki ljudi skloniji ranijem ustajanju i bolje funkcioniraju ujutro i tijekom dana, dok su drugi "noćne ptice" i najbolje funkcioniraju kad padne noć.
No, problem je što društvo baš i nije toliko fleksibilno da se prilagodi našem bioritmu, pa mi moramo prilagođavati bioritam društvu.
Znanstvenici iz Nizozemske u okviru velike nacionalne studije projekta BIRD-NL proučavali su kako obrasci spavanja, odnosno biološki sat koji ljudi imaju, može utjecati na njihovo zdravlje u starosti.
Zamolili su ispitanike da ispune upitnik o svojim navikama spavanja kako bi mogli vidjeti u kojoj mjeri idu spavati ranije ili kasnije, koliko dugo spavaju i kad ustaju. Zatim su pratili njihove kognitivne funkcije tijekom desetogodišnjeg razdoblja.
Ono što su otkrili iznenadilo ih je i zabrinulo. Naime, oni koji idu spavati kasnije, noćne ptice, brže kognitivno stare od onih koji su ranoranioci. Čak 25 posto rizika za pad kognitivnih vještina dolazi zbog pušenja i lošeg sna. To je posebice vidljivo kod ljudi koji su visoko obrazovani.
Nezdravo ponašanje poput pušenja, pijenja alkohola i nezdrave prehrane češće se događaju u večernjim satima. A to smo vidjeli i u našem istraživanju. "Noćne ptice" puše i piju više, a vježbaju manje, objasnila je istraživačica uključena u studiju, Ana Wenzler s UMCG-a.
U prijevodu, želimo li imati zdrav mozak, moramo imati i dovoljno kvalitetnog sna. Oni koji imaju kasniji kronotip kasno idu na spavanje, rano se dižu i njihov se mozak jednostavno ne uspijeva dovoljno odmoriti. A to dugoročno ostavlja posljedice.
U našoj studiji otkrili smo da je kasniji kronotip povezan s kognitivnim padom nakon deset godina praćenja među odraslima srednje i starije dobi, ali samo među visokoobrazovanim sudionicima. U skupini s visokim stupnjem obrazovanja lošija kvaliteta sna (13,52 %) i pušenje (18,64 %) djelomično su posredovali u povezanosti, stoji u studiji objavljenoj u Science Directu. Istraživanja pokazuju da cirkadijalni ritam može igrati ključnu ulogu u regulaciji ekspresije neuroprotektivnih proteina i sprječavanju cerebralnog oksidativnog stresa, ali i u propusnosti krvno-moždane barijere, što ima implikacije za uklanjanje proteina iz mozga. Osim toga, cirkadijalni ritam može modulirati i imunološke odgovore.
Dakle, dobar i kvalitetan san ključan je za zdravlje mozga, uma, ali i ostatka tijela.
Možemo li to promijeniti?
Iako postoje ljudi za koje se može reći da su noćne ptice od malih nogu, većina ljudi tijekom života mijenja svoj biološki sat.
Djeca su ranoranioci, no to se mijenja kad uđu u pubertet i tada postaju noćne ptice. U dvadesetima većina ljudi ponovno postaje jutarnji tip, pojašnjava Wenzler i dodaje kako su noćne ptice zapravo iznimka.
A ako spadate u kategoriju noćnih ptica cijeli svoj život, teško ćete to promijeniti. Stoga Wenzler savjetuje - nemojte raditi protiv svog tijela.
Možete pokušati ići na spavanje ranije, ali ako vaše tijelo još ne proizvodi dovoljno melatonina (hormona odgovornog za spavanje), to neće upaliti. Vaše tijelo jednostavno neće biti spremno za spavanje. Sumnjamo da ljudi s nižom ili srednjom razinom obrazovanja češće imaju poslove koje mogu prilagoditi svom biološkom satu - primjerice, rade poslove koji podrazumijevaju noćni rad, ističe Wenzler te dodaje kako bi to objasnilo zašto kod njih nije zabilježen toliki kognitivni pad kao kod visokoobrazovanih.
Problem je kad ljudi ne mogu pomiriti svoje dnevne obaveze i biološki sat. Oni, dodaje Wenzler, imaju veću šansu započeti s lošim navikama.
Bilo bi lijepo kad bi se više računa vodilo o noćnim pticama koje moraju ujutro na posao. Primjerice, moglo bi im se omogućiti da kasnije počnu s poslom, kaže Wenzler.
Takvi "ustupci" ne samo da bi omogućili noćnim pticama da se bolje odmore i budu spremniji za rad, već i da dočekaju starost zdraviji.
