Da su pametni telefoni promijenili način na koji funkcioniramo svakodnevno, svi već znaju. Dovoljno je samo zaboraviti pametni telefon kod kuće ili ga negdje izgubiti pa da shvatimo koliko nam znači. Za neke je on svojevrsni produžetak njih samih.

Psiholozi su podijeljeni oko toga trebaju li djeca i od koje dobi koristiti pametne telefone. S jedne strane pametni telefoni mogu biti edukativno sredstvo, pomoći roditeljima da ostanu u kontaktu s djecom i budu sigurni gdje su, ali mogu postati i ovisnost.

Američka profesorica psihologije na Sveučilištu San Diego State Jean M. Twenge u svojoj novoj knjizi "iGen: Why Today’s Super-Connected Kids Are Growing Up Less Rebellious, More Tolerant, Less Happy--and Completely Unprepared for Adulthood--and What That Means for the Rest of Us" pozabavila se generacijom djece koju naziva iGen i utjecajem pametnih telefona na njihov život.

Primijetila je kako se ponašanje i mentalno zdravlje tinejdžera počelo drastično mijenjati oko 2012. godine.

Najveća je razlika između pripadnika iGen-generacije (rođeni od 1995. do 2012.) i Milenijalaca u načinu na koji promatraju svijet, ali i kako provode slobodno vrijeme. Za razliku od prethodnih generacija, iGen generacija je u potpunosti oblikovana pametnim telefonima i društvenim mrežama.

Dolazak pametnog telefona radikalno je promijenio svaki aspekt života tinejdžera, od prirode njihovih društvenih interakcija do njihova mentalnog zdravlja. Te promjene utjecale su na sve mlade, u svakom kutku zemlje i u svakom tipu kućanstva, piše dr. Twenge u svojoj knjizi.

Iako su današnji tinejdžeri manje izloženi opasnostima koje su vrebale prethodne generacije, poput opijanja ili upadanja u loše društvo, činjenica je da su mentalno u lošijem stanju.

Ne znaju za vrijeme prije interneta

iGenovci ne znaju za vrijeme prije interneta, a profile na društvenim mrežama imaju puno prije polaska u srednju školu.

Ne pretjerujem kad kažem da su iGenovci na rubu najgore krize mentalnog zdravlja. A glavni razlog za to srozavanje mentalnog zdravlja možemo pronaći u njihovim telefonima, ističe dr. Twenge.

Dodaje kako do sad nikad nije vidjela da samo jedan faktor definira generaciju. Čak i generacije koje su doživjele rat nisu bile toliko obilježene njime kao mladi koji odrastaju uz pametne telefone i društvene mreže.

Postoje konkretni dokazi da su uređaji koje smo gurnuli mladima u ruke imali ogroman utjecaj na njihove živote – i čine ih veoma nesretnima, dodaje dr. Twenge.

Današnji tinejdžeri manje izlaze van, manje i rjeđe ulaze u ljubavne veze, a to dovodi i do manjeg postotka seksualno aktivnih tinejdžera, ali i manje tinejdžerskih trudnoća.

S obzirom na to da manje izlaze i manje se druže, ne treba im toliko novca koliko je trebalo prethodnim generacijama. Zato iGenovci rjeđe rade, a i kad imaju posao, rade manje sati pa primaju i manju naknadu.

Slobodno vrijeme provode sami, u sobi, uz pametni telefon

To znači i da imaju više slobodnog vremena koje provode u društvu svog pametnog telefona, zatvoreni u svoju sobu i često na rubu živaca.

Tijekom ljetnih praznika mladi ne izlaze i ne druže se. S drugim mladima komuniciraju isključivo putem društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje, a članove obitelji ili ignoriraju ili ih se "rješavaju po kratkom postupku" kako bi se mogli vratiti dopisivanju.

Istraživanje koje godinama provodi američki National Institut on Drug Abuse otkrilo je ono što su psiholozi i roditelji već primijetili –tinejdžeri koji provode više vremena pred ekranom pametnog telefona, računala ili tableta, češće su nesretni od onih koji se bave drugim aktivnostima nevezanima uz uređaje.

Društvene mreže poput Facebooka obećavaju nam povezivanje s prijateljima, no iGen-tinejdžeri su usamljeni i udaljeni. Tinejdžeri koji posjećuju društvene mreže svakog dana, ali se ne druže sa svojim prijateljima uživo, osjećaju se usamljeno i kao da propuštaju nešto te žele imati više dobrih prijatelja, pojašnjava dr. Twenge i dodaje da činjenica da se mlada osoba druži s prijateljima putem društvenih mreža ne znači da se ne druži s njima i "offline". Ali, više vremena provedeno u virtualnoj komunikaciji ostavlja dojam usamljenosti i vodi ka depresiji.

"Što više vremena tinejdžer provede pred ekranom, veće su šanse da će imati simptome depresije", piše dr. Twenge i ističe zabrinjavajuće brojke: Tinejdžeri koji dnevno provedu tri ili više sati na elektroničkim uređajima imaju 35 posto veći faktor rizika za samoubojstvo.

Kakva je onda veza između pametnih telefona i psiholoških problema tinejdžera?

Dr. Twenge upozorava kako, iako se ne druže toliko, tinejdžeri svoja druženja dokumentiraju i fotografije objavljuju na svim društvenim mrežama. Tako oni koji nisu pozvani još više osjećaju izolaciju i usamljenost. Poglavito je to izraženo kod djevojaka.

Djevojke češće koriste društvene mreže, što im daje više prilika da se osjećaju isključeno i usamljeno kad vide svoje prijatelje ili školske kolege koji se druže bez njih, kaže dr. Twenge i dodaje kako je tu dodatni pritisak društva da sve objave budu "savršene", a fotografije "gotovo profesionalne".

Koliko će netko biti popularan na društvenim mrežama, ovisi i o broju lajkova ili pratitelja, a to dovodi i do zlostavljanja na društvenim mrežama. Društvene su mreže postale savršena platforma za agresivne napade, isključivanje i marginaliziranje djevojaka.

Kao da to nije dovoljno, pametni telefoni i društvene mreže ozbiljno narušavaju i još jedan aspekt života tinejdžera – miran san.

Stručnjaci za spavanje ističu kako bi tinejdžeri trebali spavati barem devet sati, a današnji tinejdžeri dobivaju manje od sedam sati sna, naglašava dr. Twenge i dodaje kako su studije pokazale da djeca koja koriste pametne uređaj prije spavanje lošije spavaju i češće su neispavana.

Tinejdžeri često do kasno u noć razmjenjuju poruke, a onda zbog straha da nešto ne propuste doslovno spavaju s pametnim telefonom pod jastukom kako bi mogli reagirati na notifikacije.

Dr. Twenge upozorava kako nije samo depresija i nedostatak sna glavni razlog za zabrinutost. Ističe kako upravo u vrijeme puberteta učimo i razvijamo društvene vještine koje nam trebaju za život. No, kako današnji tinejdžeri provod manje vremena s prijateljima, nemaju priliku naučiti te društvene vještine i izbrusiti ih.

U sljedećem desetljeću vjerojatno ćemo vidjeti više odraslih osoba koje znaju reagirati na situaciju emojijem, ali ne i izrazom lica, upozorava dr. Twenge.