Znanstvenici istražuju neobičan crni kamen poznat kao Sjeverozapadna Afrika (NWA) 13188 kako bi utvrdili je li to prvi meteorit koji je s Zemlje otputovao u svemir i vratio se nazad.
Otkriven u Maroku 2018. godine, taj 646-gramski "bumerang svemirski kamen" ističe se ne samo zbog svog potencijalnog nebeskog putovanja, već i zbog svoje sličnosti sa kamenjem koje je formirano vulkanskom aktivnošću u blizini tonućih oceanskih ploča na našem planetu.
Neobične značajke NWA 13188
Karakteristične značajke navedenog meteorita, uključujući izgled mjehurića, kristalnu teksturu i precizan kemijski sastav, sugeriraju da možda nije riječ o tipičnom meteoritu. Isto tako, njegovi izotopi kisika i elementi u tragovima nalikuju onima koji se nalaze u stijenama sa Zemlje.
Međutim, određeni aspekti sastava tog kamena pokreću intrigantna pitanja. Koncentracije helija-3, berilija-10 i neona-21 ukazuju na izloženost kozmičkim zrakama, koje prevladavaju u svemiru, ali ih obično blokira Zemljino magnetsko polje. Dok su razine tih izotopa bile niže nego u drugim meteoritima, bile su znatno više nego u stijenama na Zemlji. To sugerira da je NWA 13188 bio izložen galaktičkim kozmičkim zrakama značajno dugo vrmena, vjerojatno više desetaka tisuća godina.
Osim toga, stijena pokazuje staklastu 'koru fuzije', što ukazuje da se možda otopila tijekom svog vatrenog ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu. Na temelju tih karakteristika, Jérôme Gattacceca, geofizičar iz francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja i njegovi kolege, odbacuju mogućnost da je NWA 13188 krivotvorina koju je napravio čovjek i zaključuju da se doista radi o meteoritu koji potječe sa Zemlje i koji se kasnije se ponovno vratio na nju.
Nerjšeni misterij
Misterij leži u tome kako je ovo Zemljino kamenje uopće uspjelo dospjeti u svemir. Jedna teorija predlaže da je mogao biti izbačen tijekom vulkanske erupcije ili lansiran u svemir udarom drugog meteorita o Zemljinu površinu. Međutim, stijene koje izbacuju vulkani obično nemaju potrebnu brzinu za ulazak u orbitu, a vulkanski perjanici obično dosežu samo 31-45 kilometara iznad Zemlje.
Jaki sudari između Zemlje i velikih asteroida, s druge strane, mogu gurnuti kamenje u Sunčev sustav. Godine 1971., tijekom misije Apollo 14, na Mjesecu je otkrivena Zemljina stijena stara 4 milijarde godina, najstarija poznata znanosti, koja je tamo vjerojatno bačena nakon sudara asteroida.
Starost NWA 13188 ostaje nepoznata, ali Gattaccecin tim trenutno radi na datiranju stijene pomoću mjerenja izotopa argona.
Nisu svi uvjereni
Unatoč svim tim intrigantnim otkrićima, nisu svi uvjereni u to da je riječ o meteoritu koji je izbačen sa Zemlje i koji se nakon dugo vremena vratio na naš planet. Planetarni znanstvenik Philippe Claeys smatra da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. Drugim riječima, on ostaje neuvjeren.
Sahara - leglo meteorita
Pustinja Sahara bila je leglo za otkrića meteorita. Tamo su pronađeni meteoriti s Marsa, a 2011. godine lokalni lovci na meteorite locirali su stijenu staru 4,4 milijarde godina poznatu kao 'Crna ljepotica' i kasnije je prodana privatnoj zbirci. Uz trenutnu tržišnu vrijednost koja premašuje 10.000 dolara po gramu meteorita, pustinja Sahara nudi idealne uvjete za lov na meteorite zbog kontrasta između crnog kamenja i pješčanog krajolika, kao i odsutnosti značajne vegetacije.
S procijenjenih 780.000 meteorita potencijalno skrivenih unutar njezinog golemog prostranstva, pustinja Sahara smatra se jednom od najplodonosnijih lokacija za potragu za meteoritima, odmah iza Antarktika.
Gattacceca je predstavio rezultate navedenog istraživanja na Goldschmidt geokemijskoj konferenciji u Francuskoj.
