Arktički ledenjaci, za koje se nekada smatralo da su netaknuti, sada otkrivaju tragove 13 uobičajenih sastojaka iz proizvoda za osobnu njegu, uključujući i kreme za sunčanje. To otkriće, o kojem su izvijestili Marianna D'Amico i njezini kolege sa Sveučilišta Ca' Foscari u Veneciji, naglašava prisutnost tih tvari u arktičkom snježnom pokrivaču na norveškom arhipelagu Svalbard.
Za neke od tih kemikalija ovo je prvi put da je prijavljena njihova prisutnost u snijegu na Svalbardu, ističe D'Amico.
Ti spojevi, nazvani "Kemikalije koje izazivaju brigu o Arktiku" (engl. Chemicals of Emerging Arctic Concern ili CEACs), dio su popisa za nadzor koji su sastavili znanstvenici za zaštitu okoliša, koji prate zagađenje okoliša na Arktiku. Iako su CEAC-ovi prije bili pronađeni u polarnim regijama, njihovi primarni izvori i transportni procesi i dalje su slabo poznati.
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science of the Total Environment, usredotočilo se na 13 sastojaka koji se obično nalaze u proizvodima za osobnu njegu, prikupljajući 25 uzoraka snijega s različitih lokacija, uključujući i ledenjake.
Vjetar kao glavni prijenosni mehanizam?
Iznenađujuće, svi osim jednog ledenjaka pokazali su veće koncentracije UV filtara tijekom zime, pri čemu su benzofenon-3 (BP3) i oktokrilen posebno prevladavali na vrhovima ledenjaka. Znanstvenici sumnjaju da je prijenos vjetrom vjerojatni mehanizam za te kemikalije koje upijaju UV zračenje da dospiju do udaljenih arktičkih ledenjaka. Arktička izmaglica, zagađeni sustav zračnih masa, može pridonijeti tom prijenosu jer pokriva golema područja tijekom zime.
Zabrinutost ne proizlazi samo iz prisutnosti tih zagađivača već i zbog nepoznatog utjecaja na vodotoke i morski okoliš kada se snijeg otopi. D'Amico naglašava potrebu za daljnjim uzorkovanjem leda kako bi se utvrdilo približavaju li se te tvari razinama toksičnima za okoliš. Hladna, ledena okruženja pokazuju drukčije kemijsko ponašanje od toplijih regija, što zahtijeva posebne polarne studije kako bi se razumjeli potencijalni utjecaji njihova onečišćenja.
Dok neke zemlje zauzimaju stav predostrožnosti, zabranjuju određene UV filtre, globalni doseg tih zagađivača naglašava potrebu za koordiniranim međunarodnim naporima. Nova studija baca svjetlo na složeni međuodnos između ljudskih aktivnosti, atmosferskog transporta i osjetljivosti naizgled udaljenih okoliša na onečišćenje. Dok se otkrivaju otisci zagađenja pod utjecajem čovjeka na Arktiku, razumijevanje i upravljanje tim zagađivačima na njihovu izvoru postaje ključno.
