Ljudi i neandertalci imali su dužu i zamršeniju povijest nego što se dosad mislilo, a bili smo u krivu i u još jednome

Neandertalci i moderni ljudi dijelili su složenu povijest, obilježenu ponovljenim križanjima. Dokazi o DNK-u neandertalca kod modernih ljudi pokazuju da su se te interakcije dogodile više puta, što ukazuje na blisku vezu koja dovodi u pitanje klasifikaciju neandertalaca kao zasebne vrste. Unatoč tome, opseg tih interakcija ostaje nejasan, posebno u vezi s protokom gena od ljudi do neandertalaca.

Populacija neandertalaca bila je precijenjena?

Genetičari, predvođeni Limingom Lijem s američkog Sveučilišta Princeton, razvili su metodu za praćenje protoka gena s čovjeka na neandertalca analizom DNK-a neandertalca u modernim ljudima. Njihova otkrića ukazuju na dugotrajnu i opetovanu povezanost između dviju skupina, koja datira unatrag 250.000 godina. To je istraživanje također dovelo do revizije procijenjene veličine populacije neandertalaca, sugerirajući da je precijenjena za oko 20 posto.

Manja procijenjena veličina populacije i pretpostavljena dinamika primjesa u skladu su s neandertalskom populacijom koja se smanjivala tijekom vremena i na kraju je apsorbirana u moderni ljudski genski fond, ističu autori studije koja je objavljena u časopisu Science.

Dva značajna razdoblja križanja s modernim ljudima

DNK neandertalca, koja se uglavnom nalazi u genomima modernih ljudi, kreće se od 1 do 4 posto. Lijev tim upotrijebio je bazu podataka 1000 Genomes te analizirao 2000 modernih ljudskih genoma metodom IBDmix, koju je razvilo Sveučilište Princeton, za identifikaciju i proučavanje DNK-a neandertalca. Usredotočili su se na heterozigotnost, koja mjeri genetsku raznolikost. Visoka heterozigotnost u DNK-u neandertalca ukazuje na križanje s modernim ljudima.

Studija je otkrila da DNK neandertalaca iz afričkih pojedinaca pokazuje te tragove, dok DNK iz neafričkih pojedinaca nije. To otkriće omogućilo je američkim znanstvenicima da identificiraju dva značajna razdoblja protoka gena s čovjeka na neandertalca: prije 250.000 do 200.000 godina i prije 120.000 do 100.000 godina. Također su procijenili ljudski DNK u genomima neandertalaca, pri čemu Vindija (nazvani prema pećini na sjeveru Hrvatske) i Altajski neandertalci imaju približno 2,5 odnosno 3,7 posto ljudskog DNK-a.

Apsorpcija

Nova otkrića upućuju na to da je neandertalska populacija bila manja nego što se prije mislilo, što podupire ideju da je njihova populacija postupno apsorbirana u populaciju Homo sapiensa. Taj je proces pridonio i konačnom izumiranju neandertalaca.

Asimilacija neandertalaca u modernu ljudsku populaciju dok su se širili Euroazijom učinkovito bi povećala veličinu moderne ljudske populacije, dok bi istovremeno smanjila veličinu već rizične populacije neandertalaca, pišu autori istraživanja.

Naše otkriće da je efektivna veličina populacije neandertalaca bila vjerojatno čak i manja nego što je prethodno procijenjeno samo bi ubrzala proces asimilacije, a zamjena kromosoma Y i mitohondrijskog DNK-a u kasnim neandertalcima od strane modernih ljudi možda je označila nepovratan put prema nestanku jedna od rijetkih preostalih loza hominina koja je koegzistirala s modernim ljudima, zaključuju.

Izvor: Science Alert