Rimac je izlaganje na konferenciji počeo priznanjem da je već u pripremi za nju napravio "za*eb", jer je prezentaciju slagao na putu do dvorane i u dvorani. Zahvalio je organizatoru na pozivu i na VIDI-jevim nagradama koje je dobio 2006. i 2010., a riječ je bila o nagradi "Teslino jaje" i što prate njegov rad od samih početaka.
Imam dva Teslina jaja. Hvala vam na tome, rekao je Rimac uz odobravanje smijehom auditorija.
F*ckup u biznisu? Što je to?
Izrazio je zadovoljstvo što može pričati o važnoj temi kao što su "F*uckupi" (za*ebi), a na netom održanoj konferenciji ICT Gold Awards BIG3 zapravo je tema "Epic F*uckups" i svojevrstan novitet u poduzetničkim izlaganjima. Naime, dok u primjerice SAD-u, takozvana "f*uckup kultura" postoji i služi isto tako za razmjenu iskustava među uspješnim poduzetnicima, kao jednako važna komponenta u poslovnom učenju, u Hrvatskoj je ona skoro pa tabu tema, jer ako si nešto gadno zeznuo, onda si jednostavno - luzer. To bi se, ako ovakav oblik komunikacije na poslovnim konferencijama zaživi, moglo zaživjeti i u nas.
"Mi radimo s milijunima, drugi s milijardama"
Nakon kratkog uvoda o trenutnom stanju u Rimac Automobilima i podjelom informacije da su im se iz automobilskog giganta Porschea, nakon njihove ovogodišnje investicije u Rimčevu tvrtku, povjerili da je vijest o toj investiciji imala najviše shareova u njihovoj povijesti.
I dalje, uz sve to, mi smo jedan mali faktor i jedna mala firma u toj industriji. Kad se pogledaju američki ili kineski startupovi, oni raspolažu s milijardama i milijardama dolara za pokušati napraviti isto ono što mi radimo ili nešto slično tome, poručio je Rimac.
Mi smo dosad privukli 60 milijuna eura investicija, od kojih je 50 milijuna došlo u posljednjih godinu dana, dok ostali startupovi rade s milijardama, dodao je Rimac.
Rimac je pojasnio kako je njegova tvrtka 2014. godine dobila prvu veliku investiciju (Rimac je obećao da će tu priču, koja je sama po sebi isto tako bila teška, isto tako jednom prilikom ispričati), a već iduće godine shvatili su, kaže, kako im neće biti dovoljno novca, odnosno da trebaju novu rundu investicija. Ako se pitate gdje je onda u svemu tome taj "f*ckup*, on upravo slijedi u drugoj investicijskoj rundi.
Druga runda i gospodin "John"
Rimčeva tvrtka je u trenutku potrage za novim investicijama bila na glasu i interes za investiranje stranih ulagača je postojao, istaknuo je Rimac. Čitav proces pokrenut je 2016. godine. U svibnju 2016. godine, kineski Camel je dostavio svoju ponudu tešku 30 milijuna eura.
Imali smo ponudu na stolu i u tom trenutku se pojavio jedan gospodin, kojeg ću nazvati 'John'. Nećemo mu odavati pravo ime, krenuo je u priču Rimac.
Bio je u firmi i bio je jako impresioniran onim što radimo i pokazao velik interes za investiranjem u firmu te nudio puno bolje uvjete od onih koje smo dobili iz Camela. Nama se čovjek jako svidio, priča je imala smisla, imao je nekakav background koji se mogao provjeriti i mi smo krenuli razgovarati s njim. I što je on rekao - ja mogu biti ekstremno brz, novci su moji i mogu biti uplaćeni za dva tjedna, nastavio je Rimac.
Njemu i menadžmentu firme to je super zvučalo, no nastavili su još razgovarati.
Razmjenjivali smo emailove i rekao sam mu (Johnu) da smo već u dosta odmakloj fazi razgovora s drugim investitorima te možemo li do kraja tjedna imati njegov feedback ili idemo dalje s originalnom ponudom. Vrlo brzo nakon toga smo se s njim dogovorili i po uvjetima koji su puno bolji od onih koje su nudili Kinezi, priča Rimac i dodaje da su zadnji termin za finaliziranje investicije i prebacivanje novca dogovorili za sredinu srpnja 2016. godine.
To je tad bilo oko mjesec do mjesec i pol dana razmaka od prvih razgovora, a Rimac je zaključio da je to i više nego povoljno te da njegova tvrtka ima čak dovoljno financijske zalihe da preživi i do kraja godine ako treba.
U tom trenutku, naš John postaje glavni investitor. Tad smo javili Camelu da smo dobili bolju ponudu te da, ako žele, mogu biti followup investitor, rekao je Rimac.
Na putu prema dolje...
Kako je krenuo proces s novim, da tako kažemo "too good to be true" investitorom, tako su krenuli i problemi.
Kako je krenuo proces, tako je John krenuo sa svojim zahtjevima. Hoće izmijeniti ovo u ugovoru, hoće izmijeniti ono, pa ode na godišnji, pa ga ne možeš dobiti, pa je na jahti i kaže Mate, javim ti se za dva tjedna kad se vratim s jahte, priča Rimac.
Bez obzira na sve to, u Rimac Automobilima su vjerovali da se isplati čekati takvog investitora, jer je ponudio puno bolje uvjete, no problemi su samo rasli. Bilo je tu puno razloga zbog kojih su Rimac Automobili bili oduševljeni Johnom, rekao je Rimac, dodavši između ostalog, kako se sjedište tvrtke ne bi trebalo izmještati iz Hrvatske.
Stvari su se otezale. pregovori za pregovorima, izmjene za izmjenama, nastavlja Rimac i dodaje kako je za njegovu tvrtku dodatan problem bio i taj, što na svaki Johnov zahtjev je trebalo ostale shareholdere u tvrtki trebalo nagovoriti da pristanu na promjene.
Jedna od stvari koje je tražio jest ta da postojeći shareholderi ne mogu prodati svoj dio firme prije IPO-a plus 'grace period' od šest mjeseci, a postojećim shareholderima je to bila gorka pilula i nisu htjeli pristati na takve stvari, pojasnio je Rimac.
To je ujedno i razlog zašto je gotovo nemoguće paralelno raditi s više investitora, priznaje Rimac, jer usklađivanje njihovih prohtjeva s ostalima predstavlja pravu noćnu moru.
Voda do grla
Kako nam je u studenom 2016. godine ponestajalo novca, tražili smo od Johna da nam da pozajmicu, nastavio je Rimac i dodaokako je već tad čitav proces predugo trajao.
To je bilo teško pitati u tom trenutku. To pitaš kad ti je voda do grla. Naravno, ne želiš da investitor zna da ti je voda do grla, jer onda si u vrlo lošem položaju, priznao je Rimac.
Pojasnio je Johnu, kaže, kako tvrtka propušta prilike i projekte, propušta rast te mu je kao jedan od primjera naveo i projekt s Aston Martinom. Taj projekt su, dodaje Rimac, tad skoro i izgubili jer nisu imali kapitala za daljnje širenje.
John je pristao na bridge financiranje. nema problema i sve smo dogovorili. Do kraja godine smo potpisali ugovor za bridge financiranje. trebao je platiti, bili smo u petak u Zagrebu i rekao mi je, u utorak su ti novci na računu, priča Rimac.
Naravno, novci nisu bili u utorak na računu, a niti do kraja tog idućeg tjedna. Nakon tri, četiri puta što su iz Rimčeve tvrtke zivkali banku oko novca kojeg su očekivali na računu, iz banke su im poručili da ne trebaju više zvati te da će im banka javiti onog trenutka kad novac stigne na račun.
A nama gori pod petama. Trebamo platiti dobavljače, trebamo isplatiti plaće, kaže Rimac.
Zatražili su od Johna i SWIFT kod, da sami mogu provjeriti gdje je zapelo u transferu novca. Dobili su ga, nastavlja Rimac i imali što za vidjeti - većina stvari je krivo upisana.
Ajde, dogodi se svakome, zeznuli su stvar. Poslali smo im točno što da napišu i, kao, poslat će oni ponovno, priča Rimac.
Bolna istina
Rezultata i dalje nije bilo, odnosno novac nije stizao na račun tvrtke.
Opet smo otišli u banku da vidimo u čemu je problem, no tamo su nam rekli da je (Johnov) SWIFT kod lažan. Nema novaca. Pazite što radite, kaže Rimac, koji je već i prije toga bio u panici te sumnjao da nešto nije u redu.
Što sad? Sve smo uložili u njega (Johna), izmučili se s postojećim investitorima da prihvate njegove izmjene, imali bezbroj poziva i emailova s odvjetnicima da prihvate to što on traži. Bili smo užasno urgentni, da kad on nešto traži pošaljemo novi izmjenjeni ugovor, a svaki novi povlači još pet šest koji se šalju drugima, dodaje Rimac.
U tom trenutku je teško odustati. Već si investirao, kao kockar i kako ćeš se sad povući? Ako kreneš s nekim drugim, znaš da ti treba pet do šest mjeseci da dođeš do istog stupnja pregovora, priča Rimac.
Osam radnih dana nakon novog, sad već utvrđeno lažnog i nepostojećeg transfera novca, tvrtka je bila na rubu.
Totalna banana
Ušli smo u novu godinu i u tom trenutku smo bili gotovi, više ništa nismo imali, a dugovi su se nagomilali. Zvali su nas svi. Bili smo u totalnoj banani. Račun nam je bio na nuli, priznaje Rimac.
Tad je jednu cijelu nedjelju, kaže, proveo pišući email svim zaposlenicima tvrtke.
Pisao i brisao, pisao i brisao, jer smo došli do toga da zaposlenicima ne možemo isplatiti plaće, doao je Rimac. Nisam znao kako to reći ljudima. Na kraju sam poslao email i dva dana kasnije smo uspjeli isplatiti plaće, rekao je Rimac, dodavši kako ih je jedan kupac tad spasio.
Nakon toga, Rimac je rezimirao svu korespondenciju s Johnom i odlučio raskinuti s njim, na fin način. Nakon što mu je u emailu poslao točan slijed korespondencije i što je tko kome rekao i s kojim rokovima, Rimac je poručio da je tu kraj suradnje.
S obzirom na sve navedeno, ne vidim kako možemo nastaviti proces s vama. Moramo smjesta početi raditi s novim investitorima i pronaći druga rješenja, rekao je Rimac. To je bilo užasno teško za napraviti i ja sam bio zadnji koji je na to pristao i prihvatio da je on prevarant, da nas je nasamario, naveslao. Ne samo mene, nego čitavu tvrtku, kaže Rimac.
U veljači 2017. godine, plaća je opet kasnila par dana, a to je za Rimac Automobile značilo paniku, jer je plaća uvijek sjedala prvog u mjesecu, rekao je Rimac.
Brda su se tresla, no otišao je tek jedan zaposlenik
Bio je to period kad je Rimac pokušavao do novca doći na bilo koji način i pitati bilo koga pa tako je tražio pomoć i od domaćeg investitora Nenada Bakića. Nadam se da se neće ljutiti što ga spominjem. Znao sam da mi nije mogao pomoći i da je to nerealno, rekao je Rimac.
"Kakav lik..."
Tvrtku su spasili kupci, jedan s pozajmicom od 250.000 dolara te čovjek kojeg je Rimac do tog trenutka znao tek dva tjedna. Nevjerojatno kakav lik. Bez ugovora, bez ičeg mi je posudio 300.000 eura. To nas je spasilo da jedva, jedva preživimo, priznao je Rimac.
Nakon svega toga, Rimac kaže kako je vjerovao da će mu se u tvrtki dogoditi egzodus radnika, no otišao je tek jedan. To me dosta iznenadilo, možda zato što smo toliko otvoreno komunicirali, rekao je Rimac.
Posljednja opcija i "katastrofa" koja je iznenadila svijet
Njegova tvrtka obnovila je razgovore s Camelom, kao posljednjoj opciji. Tijekom dugog procesa, dodatno zakompliciranog činjenicom da ih je Rimac odbio godinu ranije odbio, tvrtka je i dalje bila u financijskom škripcu i sa željom da se pregovori što prije dovrše i investicija što prije dođe.
Tad se dogodilo i nešto što apsolutno nitko nije očekivao u Rimac Automobilima - nesreća u Švicarskoj, u kojoj je član ekipe "The Grand Tour" Richard Hammond, vlastitom krivicom i vozeći 212 kilometara na sat Rimčev Concept_one ulazeći u oštar zavoj, izletio s ceste, preletio 110 metara, promašio kuću i sletio niz brdo. Automobil je u potpunosti bio uništen (riječ je bila o već prodanom modelu koji je posuđen na testiranje britanskoj ekipi) Priča je to koju ovdje ne treba iznova pričati, no jedan detalj se mora dodati, kojeg je Rimac sad napokon podijelio s javnosti.
Obzirom na teško financijsko stanje u tvrtki, Rimac si nije mogao dozvoliti komentiranje tog događaja, već je morao čekati 19 dana i zajedničku video izjavu s Hammondom, koji je iz stravične nesreće izašao tek sa slomljenom nogom.
Srećom, automobil je bio osiguran na milijun funti. No, Rimac je morao ostati suzdržan, jer je ovisio o tome da oni plate osiguranje.
-15 godina života
Neki kažu da je to nešto najbolje što nam se dogodilo, no ja bih radije da nije jer mi je uzelo 15 godina života, priznao je Rimac.
Rimčev epski f*uckup na kraju je završio kao epska priča sa zapletom kakavog se ni scenaristi u Hollywoodu ne bi posramili, a u kolovozu 2017. godine stigla je i investicija iz Camela te označila kraj krize za jednu od najuspješnijih hrvatskih tvrtki.
Pogled u budućnost?
Rimac je poručio i kako u idućoj godini, njegova tvrtka radi na tome da privuku kudikamo veća ulaganja od dosadašnjih, referirajući se na ranije spomenute milijarde s kojima raspolažu američki i kineski startupovi. Mi njemu i njegovoj tvrtki možemo poželjeti samo sreću i možda još koji f*ckup, ali s ipak manje drame.
