Godinama je svemirska letjelica Gaia oduševljavala znanstvenike diljem svijeta svojim preciznim mjerenjima te mapiranjem lokacija i kretanja više od milijardu zvijezda u Mliječnoj stazi. No, posljednjih se mjeseci ova letjelica suočava s nizom problema, koji su ugrozili njezino funkcioniranje.
Prvo je sićušna čestica, manja od zrna pjieska, a poznata kao mikrometeroid, udarila u Gaju velikom brzinom i izazvala neočekivanu štetu. Naime, svakodnevno milijuni ovakvih čestica bombardiraju Zemljinu atmosferu i izgaraju u njoj. Za satelite i druge letjelice koje se nalaze u blizini Zemlje, mikrometeoridi ne predstavljaju nikakav problem.
No, Gaia se nalazi 1,5 milijuna kilometara udaljena od Zemlje, daleko od zaštitne atmosfere planeta i na putu takvim sićušnim česticama. S obzirom na to da je bilo očekivano da će ju udarati mikrometeori, Gaia je konstruirana da takve udare izdrži. Ali jedna je malena čestica, manja od zrnca pijeska, velikom brzinom i pod neobičnim kutom udarila Gaju u travnju 2024. godine te oštetila zaštitni pokrov.
Udarac je tako otvorio malu prazninu koja je omogućila sunčevoj svjetlosti da dopre do Gajinih vrlo osjetljivih senzora. Radi se o nizu od 106 uređaja, senzora, koji svjetlost pretvaraju u električne signale i omogućuju Gaji da snima fotografije od "milijardu piksela". Sunčeva svjetlost počela je povremeno ometati senzore u radu pa su se inženjeri iz Europske svemirske agencije koja upravlja Gajom, uhvatili u koštac s ovim problemom. No, mjesec dana kasnije, elektronika koja kontrolira jedan od tih senzora je otkazala. Senzor koji je prestao raditi bio je vitalan za Gainu sposobnost da potvrdi otkrivanje zvijezda. Bez njega, Gaia je počela bilježiti tisuće lažnih detekcija.
Otprilike u isto vrijeme, Gaia se našla na udaru snažne solarne oluje koja je na Zemlji izazvala spektakularne prizore polarne svjetlosti. No, za Gaju je to bila "kap koja je prelila čašu".
Umjesto svakodnevnih oko 25 gigabajta podataka koje šalje, Gaia je počela slati enormne količine lažnih detekcija zvijezda koje su jednostavno preplavile ESA-ine sustave. Stoga se tim inženjera uhvatio u koštac s teškim zadatkom - kako popraviti letjelicu koja se od njih nalazi udaljena 1,5 milijuna kilometara?
Ne možemo fizički popraviti letjelicu s udaljenosti od 1,5 milijuna kilometara . Međutim, pažljivom modificiranjem praga na kojem Gaijin softver identificira blijedu svjetlosnu točku kao zvijezdu, uspjeli smo dramatično smanjiti broj lažnih detekcija generiranih problemima zalutale svjetlosti i CCD-a, istaknuo je Edmund Serpell, operativni inženjer svemirske letjelice Gaia pri ESOC-u.
Iako bi netko mogao pomisliti da je ovo početak kraja ove letjelice, koja je prvotno trebala raditi samo šest godina, a sad je prešla već i desetu godinu rada, ona sada - radi bolje nego ikad.
Naime, inženjeri su iskoristili priliku i ponovno kalibrirali optiku Gajinih teleskopa blizanaca i senzora koji ih prate. Konačni rezultat bio je bolji nego što se itko mogao nadati - Gaia sad na Zemlju šalje neke od najkvalitetnijih podataka koje je ikad prikupila.
Jasno je da se fizička oštećenja nikad neće popraviti, ali su zato softverska unaprjeđenja produljila Gajin životni vijek i omogućila znanstvenicima da dobiju još bolje i još kvalitetnije podatke o kretanju i lokaciji zvijezda u Mliječnoj stazi.
