Kristali koje su astronauti Apolla donijeli s Mjeseca ukazuju na to da je Zemljin satelit 40 milijuna godina stariji nego što su znanstvenici ranije mislili, rezultati su novog istraživanja.
Prije više od četiri milijarde godina golemi objekt veličine Marsa udario je u Zemlju, pri čemu se jedan njezin komad odlomio i formirao Mjesec. Kad se to točno dogodilo nepoznato je, no istraživači su sada upotrijebili iste kristale da bi odredili vrijeme nastanka Zemljina satelita.
Njihovo otkriće pomiče starost Mjeseca za 40 milijuna godina na najmanje 4,46 milijardi godina.
Ovi su kristali najstarije poznate čvrste tvari koje su nastale nakon golemog udara, rekao je Philip Heck, profesor na Sveučilištu u Chicagu i kustos zadužen za zbirke meteorita i fizičke geologije u muzeju Field.
A budući da znamo koliko su ti kristali stari, oni služe kao polazište za kronologiju Mjeseca. Kad znate koliko je nešto staro, možete bolje razumjeti što mu se dogodilo u njegovoj povijesti, dodao je.
Uzorak Mjesečeve prašine korišten u studiji na Zemlju su donijeli astronauti Apolla 17 u posljednjoj misiji s posadom na Mjesec 1972. godine.
Sadrži kristale koji su nastali prije nekoliko milijardi godina, a istraživači kažu da su oni pokazatelj kada je Mjesec formiran.
Nakon što je objekt veličine Marsa udario u Zemlju, energija udarca otopila je stijenu, koja je na kraju postala Mjesečeva površina.
Kad je površina postala tako rastaljena, kristali cirkona nisu se uspjeli formirati i preživjeti, tako da su svi kristali na Mjesečevoj površini morali nastati nakon što se taj ocean lunarne magme ohladio. U suprotnom bi bili otopljeni i njihovi kemijski potpisi bili bi izbrisani, rekao je profesor Heck.
Budući da su kristali morali nastati nakon hlađenja magme, određivanje njihove starosti otkriva minimalnu moguću starost Mjeseca.
Ovo istraživanje prvo je u kojemu se za procjenu starosti Mjeseca upotrijebila analitička metode nazvana atomska tomografija. Rezultati su objavljeni u časopisu Geochemical Perspectives Letters.
