Suvremeni je čovjek počeo preuzimati primat od neandertalaca u Europi ranije nego što se dosad vjerovalo, pokazali su rezultati novog istraživanja. Testiranje uzoraka iz špilje na sjeveru Bugarske upućuje na to da je Homo sapiens ondje obitavao još prije 46.000 godina.
Novi su uzorci stariji čak 2000 godina od prethodnih koji su otkriveni na području Italije i Velike Britanije. Otprilike u isto vrijeme Europu su naseljavale rijetke grupe neandertalaca, vrste srodne Homo sapiensu, koja je nestala nedugo nakon što se pojavio suvremeni čovjek, piše BBC.
Među stručnjacima se vodi žučna rasprava o tomu koliko su dugo suvremeni ljudi živjeli s neandertalcima u Europi i ostalim dijelovima Euroazije.
To je važno zbog proučavanja odnosa ovih dviju skupina, a moglo bi rezultirati i odgovorom na pitanje zbog čega su izumrli neandertalci.
Dva nova znanstvena rada podastiru podatke o istraživanjima u špilji Bacho Kiro. Zub i četiri ostatka kostiju identificirani su kao ljudski na temelju njihovih anatomskih karakteristika.
Helen Fewlass iz Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu s kolegama je proučavala starost uzoraka uz pomoć znanstvenih tehnika.
Ostaci iz ranog gornjeg paleolitika
Rezultati njihove analize, objavljeni u časopisu 'Nature Ecology & Evolution' upućuje na to da ostaci potječu iz razdoblja između 46.000 i 43.000 godine prije Krista te su ih svrstali u period poznat kao rani gornji paleolitik.
U drugome radu, objavljenom u stručnome časopisu 'Nature' znanstvenik Jean-Jacques Hublin s istog instituta opisuje karakteristike zuba suvremenih ljudi koji se razlikuju od onih kod neandertalaca. I njih su pronašli u istoj bugarskoj špilji.
Znanstvenici su iz ostataka izolirali i DNK te ustanovili da pripadaju homo sapiensu, a ne njegovu rođaku neandertalcu.
Po mojem mišljenju ovo je najstariji i najsnažniji objavljeni dokaz o prisutnosti Homo sapiensa u ranome gornjem paleolitiku u Europi, nekoliko tisućljeća prije nego što su neandertalci nestali, kaže profesor Chris Stringer, voditelj tima koji istražuje evoluciju čovjeka iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu.
Pronađeni ostaci kostiju povezuju se s kamenim alatom i artefaktima poput privjesaka napravljenih od zuba špiljskoga medvjeda.
Interakcija dviju skupina?
Slični primjerci pronađeni su i na kasnijim nalazištima gdje su, kako se vjeruje, živjeli neandertalci, što bi moglo ukazivati na to da su dvije skupine bile u interakciji. To je moglo rezultirati utjecajem suvremeni ljudi na ponašanje neandertalaca.
To je bez sumnje moguće, premda dokazi govore u prilog tomu da su neandertalci izrađivali nakit od orlovih pandža i školjki puno prije ranoga gornjeg paleolitika, kaže Stringer.
Ostaci iz špilje Bacho Kiro stariji su od dosadašnjih dokaza koji upućuju na to kada se homo sapiens doselio u špilje Kents Cavern u Velikoj Britaniji. Ondje je pronađena vilica koja potječe iz razdoblja između 44.200 i 41.500 godine prije Krista.
Stariji su i od ostataka s talijanskog nalazišta Grotta del Cavallo u kojoj su pronađena dva zuba koja datiraju iz perioda između 45.000 i 43.000 godine prije Krista.
No i britanski i talijanski dokazi doneseni su iz slojeva tla u kojemu su ostaci pronađeni. Novi rad se oslanjao na uzorke iz kostiju i zuba.
Profesor Stringer je kazao da dokazi iz Velike Britanije i Italije "nisu općeprihvaćeni zbog moguće nepouzdanosti kada su posrijedi vrijeme i morfologija".
U znanstvenom radu objavljenom 2014. godine stoji kako vjerojatnost da su neandertalci nestali iz Europe u periodu između 41.000 i 39.000 godine prije Krista iznosi oko 95 posto.
Suživot se pomiče nekoliko tisuća godina unatrag?
No drugi su znanstvenici otkrili dokaze po kojima su neandertalci možda živjeli i kasnije u nekim područjima. U svakom slučaju, nova otkrića ukazuju na to da u Europi imamo oko 5000 godina kronološkog preklapanja neandertalaca i suvremenih ljudi.
Doktor Matt Pope s Instituta za Arheologiju sveučilišta u Londonu, kaže da neandertalci nisu odjednom nestali iz Europe.
Novi datumi, ako su točni, pomiču suživot neandertalaca i suvremenih ljudi nekoliko tisuća godina unatrag, objasnio je.
Stižu nam i dokazi koji bi mogli ukazivati na njihovu interakciju i društvene kontakte. No drugi primjeri upućuju na to da se populacije uopće nisu međusobno miješale.
Profesor Stringer kaže da DNK dokazi ukazuju na to da su neki od tih doseljenika minimalno pridonijeli genetskim promjenama u kasnijim populacijama.
(Hina)
