Oni su nedavno proveli istraživanje kojim su željeli ustanoviti na koji način nekvalitetan i loš san može utjecati na mentalno stanje neke osobe.
Za vrijeme studije ispitano je gotovo 330 osoba u dobi između 18 i 50 godina, a njezini su rezultati objavljeni u stručnome časopisu Nature Human Behavior.
U prvome dijelu studije znanstvenici su koristili MRI i polisomnografiju (studiju spavanja) kako bi izmjerili moždane valove kod 18 mladih odraslih osoba dok su gledali neke emocijama nabijene videosnimke. Potom su ih prvi put pratili nakon kvalitetnog i dobrog sna, a drugi put nakon neprospavane noći.
Nedugo pošto su pregledali videosnimke, sudionike studije zamolili su da ispune upitnik kojim su procijenili razinu stresa, piše Independent.
Znanstvenici su ustanovili da nakon nekvalitetnog sna tijekom noći medijalni prefrontalni korteks u mozgu ispitanika, koji pridonosi ublažavanju tjeskobe, ne funkcionira onako kako bi trebao. Istodobno su otkrili da su "dublji" emocionalni centri mozga pretjerano aktivni.
Rezultati su replicirani u drugom istraživanju u kojem je sudjelovalo 30 ispitanika u dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama života.
Istodobno je provedena i online studija kojom se mjerila kvaliteta sna i razina tjeskobe kod 280 mladih ljudi i osoba srednje životne dobi u razdoblju od četiri dana.
Pokazalo se da nekvalitetan san može povećati razinu emocionalnog stresa kod nekih osoba za čak 30 posto.
Profesor Matthew Walker, jedan od autora studije, kazao je da su njegovi kolege uspjeli identificirati novu funkciju dubokog sna, onu koja smanjuje anksioznost tijekom noći na način da reorganizira veze u mozgu.
Dr. Eti Ben Simon, jedna od autorica studije kazala je da istraživanje upućuje na to da nedovoljno sna povećava razinu tjeskobe i obratno - da dubok san pridonosi smanjenju takvog tipa stresa.
Osobe koje pate od anksioznih poremećaja redovito se žale na poremećaj u obrascima spavanja. No poboljšanje kvalitete sna rijetko se smatra kliničkom preporukom za smanjenje anksioznosti. Naša studija ne samo da uspostavlja uzročnu vezu između sna i tjeskobe nego i prepoznaje vrstu dubokog sna koji nam je prijeko potreban za smirenje, rekla je Simon.
Brojni adolescenti u dobi između 12 i 18 godina tijekom noći bi trebali odspavati između osam i devet sati, a odraslim osobama u dobi između 18 i 65 godina preporučuje se san u trajanju od sedam do devet sati.
Nedavno istraživanje otkrilo je i to da bi spavanje tijekom noći kraće od šest sati moglo udvostručiti rizik od rane smrti kod ljudi koji pate od kroničnih bolesti.
Posljedice nesanice idući dan osjećamo kao umor. Umor je tjelesni i psihički fenomen koji se odražava na koncentraciji, poremećaju pažnje i pamćenja.
Neispavana osoba lakše griješi u poslu, nesigurna je i razdražljiva. Istodobno se smanjuje i tolerancija na stres.
(Hina)
