Prije 30-ak godina s teretnog broda pao je kontejner u sjevernom dijelu Tihog oceana, iz njega su isplivale tisuće gumenih patki koje i danas dolaze do plaža pružajući vrijedne podatke znanstvenicima o oceanima.
Kontejner s 29.000 gumenih pataka, kornjača, dabrova i žaba krenuo je iz Hong Konga u SAD. Umjesto na odredištu teret je u oluji završio u moru u siječnju 1992.
Snažni valovi i moćni vjetrovi igračke su odgurali prema obalama diljem svijeta na putovanja dulja od onih koje su njihovi proizvođači ikad zamislili. Ljudi koji su šetali plažama skupljali su ih i postupno putovanja plastičnih igračaka za kupanje privukla su pozornost znanstvenika. Vrijeme potrebno igračkama da stignu do različitih dijelova svijeta i rute kojima su išle pružili su mnoge neočekivane uvide u struje oceana.
Američki oceanograf Curtis Ebbesmeyer preuzeo je vodeću ulogu u studijama, nakon što je nekoliko godina ranije prikupio podatke nakon slične brodske nesreće.
Kad je više od 60.000 Nikeovih tenisica završilo u moru, a zatim otplutalo na zapadnu obalu SAD-a i Kanade, angažirao je mrežu kupača da dojave što su pronašli. Kontaktirali su ga i kada su otkrili gumene patke, prateći njihovo porijeklo kroz zaštitni znak proizvođača.
Nesreća s gumenim životinjama donijela je znanstvenicima pravu riznicu podataka, kaže Johanna Baehr, oceanografkinja sa Sveučilišta u Hamburgu.
Jednim potezom osigurano je tisuće podataka - u uobičajenim uvjetima ne bismo jednostavno bacili u more toliko znanstvenih mjernih instrumenata odjednom.
Istraživačke plutače nisu novi izum
Ideja istraživanja oceanskih struja korištenjem plutajućih uređaja daleko je od nove.
Korištenje plutača jedna je od najstarijih metoda istraživanja mora, kaže oceanograf Jörg-Olaf Wolff sa Sveučilišta Oldenburg.
Davne 1864. istraživač Georg von Neumayer iz njemačkog pomorskog opservatorija u Hamburgu bacio je bocu s porukom u more dok je plovio s rta Horn. Njegovo pismo tražilo je od nalaznika da izvijesti gdje je i kada pronađena boca.
Stigla je do Australije. To je bilo prije više od 150 godina i pomoglo je boljem razumijevanju velikih oceanskih struja, kaže Wolff.
Danas znanstvenici koriste uređaje opremljene GPS-om za bilježenje preciznih podataka o temperaturama, salinitetu vode ili tlaku zraka koji se odašilju putem satelita.
Postoje i uređaji koji tonu s površine do dubine od 1 i 2 kilometra, prikupljajući podatke, pa se vraćaju na površinu, kaže Wolff.
Podaci koje su osigurale flote gumenih igračaka bili su daleko manje precizni.
Ali to je bolje nego ništa, pogotovo zato što su podaci generirani besplatno, kaže on, napominjući da visoka cijena digitalnih mjernih uređaja znači da je nemoguće koristiti ih u tako velikim brojevima.
Patke, dabrovi i žabe prvo su kružile u smjeru suprotnom od kazaljke na satu u sjevernoj pacifičkoj struji, od Sitke na obali Aljaske, duž Aleutskih otoka, pokraj poluotoka Kamčatke i konačno natrag preko Tihog oceana uz zapadnu obalu SAD-a do Aljaske. Godine 1994., 1998., 2001. i 2003. Ebbesmeyer je primio izvješća o nalazima iz Sitke, što sugerira da su se neke od igračaka napravile nekoliko krugova. Druge su 'pobjegle' iz vrtloga i stigle do Havaja i Australije.
Možda je jedno od najuzbudljivijih otkrića da su igračke odlutale iz Tihog oceana u Sjeverni Atlantik, kaže Baehr. To su predvidjeli odgovarajući modeli, ali životinje su dokazale da se to doista može dogoditi.
Skupljači predmetana plažama još su uvijek pronalazili igračke početkom 2000-ih na istočnoj obali SAD-a, kao i u Škotskoj i Engleskoj. Znanstvenici kažu da su otplutale prema sjeveru kroz Beringov tjesnac u Arktički ocean, dosegnuvši Grenland, iako ostaje nejasno jesu li bile smrznute u ledu ili su 'sjedile' na ledenim plutačama.
Ova ruta je bila zanimljiva potvrda da tamo postoji površinska struja koja prelazi toliku udaljenost, kaže Wolff.
Neočekivana otkrića
On je koristio plutače kako bi istražio kako se otpad distribuira u Sjevernom moru, kao dio interdisciplinarnog tima osnovanog 2016. Bacili su 65.000 malih drvenih plutača u Sjeverno more, označenih brojem i zahtjevom da se prijavi njihov pronalazak s detaljima o mjestu i vremenu. Ovaj projekt je također pružio neočekivane uvide u to da se struje u Sjevernom moru mogu preokrenuti pod određenim uvjetima.
Iznenada smo primili izvješća iz Engleske koja su pokazala da drvene plutače više ne plutaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu kao i obično, već u smjeru kazaljke na satu, kaže Wolff. Znanstvenici nisu znali da je to moguće.
Takve studije mogu omogućiti bolje razumijevanje distribucije plastičnog otpada kako bi se razvili načini za postupanje s njim. Korištenje plutajućih instrumenata također može pružiti podatke za razvoj meteoroloških modela i u konačnici poboljšati prognoze, kao i predviđanja za desetljeća koja dolaze, s obzirom na klimatske promjene, kaže Baehr. Za sada nije jasno što se dogodilo s gumenim igračkama koje nisu pronađene.
Wolff vjeruje da ih više nema na morima. Nakon 30 godina vjetra, valova i UV zračenja, gumene patke i žabe vjerojatno su se pretvorile u mikroplastiku. Baehr, međutim, kaže da je nekoliko igračaka možda još uvijek vani, možda smrznuto u ledu, i da bi se mogle pojaviti.
Gumene patke imaju zastrašujuće dug vijek trajanja, kao i sva plastika koja se vrti u moru, kaže ona.
