Tri desetljeća stara NASA-ina misije Magellan poslužila je kao izvor podataka za bacanje novog pogleda na to kako se hladi planet Venera, a nova studija otkrila je da bi tanka područja najvišeg sloja planeta mogla dati odgovor na to pitanje.
Naš planet ima vruću jezgru koja zagrijava okolni plašt, koji tu toplinu prenosi u Zemljin kruti vanjski stjenoviti sloj ili litosferu. Toplina se tada gubi u svemir, hladeći najgornje područje plašta. Ova konvekcija u plaštu pokreće tektonske procese na površini, održavajući u pokretu šarenilo pokretnih ploča.
Novi podaci iz stare misije
Venera, s druge strane, nema tektonske ploče, tako da su pitanja kako planet gubi toplinu i koji procesi oblikuju njegovu površinu dugotrajna pitanja planetarne znanosti i svojevrstan misterij.
Spomenuta nova studija, koja je objavljena u znanstvenom časopisu Nature Geoscience bavi se tim misterijom koristeći spomenuta opažanja svemirske letjelice Magellan iz ranih 1990-ih, koja snimila kvazi-kružna geološka obilježja na Veneri zvana korone. Autori studije napravili su nova mjerenja korona s Magellanovih slika i zaključili da se obično nalaze tamo gdje je litosfera planeta najtanja i najaktivnija.
Toliko smo dugo bili zatvoreni u ideji da je Venerina litosfera stagnirajuća i gusta, ali naše gledište sada evoluira, rekla je Suzanne Smrekar, autorica studije i viša znanstvenica u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Južnoj Kaliforniji (Jet Propulsion Laboratory ili JPL).
Uzrok Venerinog "mladenačkog" izgleda
Znanstvenici su se usredotočili na 65 prethodno neistraženih korona koje su široke od nekoliko stotina do par tisuća kilometara. Kako bi izračunali debljinu litosfere koja ih okružuje, izmjerili su dubinu rovova i grebena oko svake korone. Ono što su otkrili jest da su grebeni bliže jedan drugome u područjima gdje je litosfera fleksibilnija, odnosno elastičnija. Primjenom računalnog modela kako se elastična litosfera savija, utvrdili su da je, u prosjeku, litosfera oko svake korone debela oko 11 kilometara. To je puno tanje nego što su prethodna istraživanja pokazala. Ta područja imaju procijenjeni protok topline koji je veći od Zemljinog prosjeka, što sugerira da su korone i geološki aktivne.
Iako Venera nema tektoniku poput Zemljine, čini se da ova područja tanke litosfere dopuštaju značajnim količinama topline da pobjegne iz površine, slično područjima gdje se nove tektonske ploče formiraju na Zemljinom morskom dnu, pojasnila je Smrekar.
Kako bi izračunali koliko je star materijal površine nekog planeta, planetarni znanstvenici broje vidljive udarne kratere na površini. Ako Veneri nedostaje tektonska aktivnost i redovito miješanje geologije slične Zemljinoj, trebala bi biti prekrivena starim kraterima, no prebrojavajući broj Venerinih kratera, znanstvenici procjenjuju da je površina relativno mlada.
Budući "geolog" u orbiti Venere
Nedavne studije pak sugeriraju da je mladenački izgled Venerine površine vjerojatno posljedica vulkanske aktivnosti. To je otkriće potkrijepljeno i spomenutom novom studijom, koja ukazuje na veći protok topline u područjima korona, što je stanje na koje je Zemljina litosfera možda sličila u prošlosti.
Zanimljivo je da Venera pruža prozor u prošlost koji nam pomaže da bolje razumijemo kako je Zemlja izgledala prije više od 2,5 milijarde godina. U stanju je za koje se predviđa da će se dogoditi, prije nego što neki planet formira tektonske ploče, kaže Smrekar, koja je isto tako i glavni istraživač NASA-ine predstojeće misije Venus Emisivity, Radio science, InSAR, Topography, and Spectroscopy (VERITAS).
VERITAS će nastaviti istraživati Veneru tamo gdje je Magellan stao, poboljšavajući podatke te misije, koji su niske razlučivosti i dolaze s velikim marginama pogreške. Misija će koristiti najsuvremeniji radar sa sintetičkom aperturom za izradu 3D globalnih karata i spektrometar bliskog infracrvenog zračenja, kako bi se utvrdilo od čega je površina Venere napravljena. VERITAS će također mjeriti gravitacijsko polje planeta kako bi odredio strukturu unutrašnjosti Venere. Instrumenti će zajedno ispuniti priču o prošlosti i sadašnjim geološkim procesima Zemljinog susjednog planeta.
VERITAS će biti geolog u orbiti, koji će moći odrediti gdje su ta aktivna područja i bolje razriješiti lokalne varijacije u debljini litosfere. Moći ćemo čak uhvatiti i litosferu u činu deformacije. Utvrdit ćemo čini li vulkanizam litosferu dovoljno 'mrskavom' da izgubi onoliko topline koliko i Zemlja, ili ako Venera ima još misterija u zalihama, kaže na kraju Smrekar.
Izvor: NASA
