Sudbina Neila Armstronga, piše Bussines Insider, zrcali interes američke javnosti za slijetanje na Mjesec i povjerenje u vlast SAD-a.
Iako je danas teško zamislivo, piše Bussines Insider, od ranih 1960-ih do Apolla 11, Kongres je američkoj svemirskoj agenciji davao prazan ček kako bi se ostvario cilj slanja čovjeka na Mjesec. Sredinom 1960-ih, NASA je primila više od četiri posto novca državnog proračuna. Danas prima manje od 0.5 posto.
Istraživanja kako poslati čovjeka na Mjesec, iznjedrila su mnoge tehnologije koje danas koristimo u svakodnevnom životu, kao što su primjerice određene vrste tkanina. Osim toga, svemirska utrka, piše Bussines Insider, činila je Amerikance ujedinjenijima.
Već je lansiranje Apolla 13 bilo dovoljno nezanimljivo, pa ga uživo nije prenijela ni jedna televizijska postaja. Amerika se, piše Bussines Insider, okrenula temama poput Vijetnama i Watergatea. Do kraja 20. stoljeća, počele su se javljati teorije urote da astronauti nikada nisu izašli iz zemljine orbite.
Neil Armstrong svoju je karijeru nastavio na Sveučilištu Cincinnati gdje je predavao zrakoplovno inženjerstvo. Kada je izabran za astronauta na Apollu 11, Armstrong je već bio jedan od najtalentiranijih testnih pilota. Nakon što je hodao po Mjesecu i ispunio Kennedyjevo obećanje, što je još mogao učiniti? Je li mogao uvjeriti Amerikance da je Apollo zaista bio veliki skok u još važnije stvari u svemiru?
Tom Wolfe, autor knjige ''The Right Stuff'', u knjizi je napisao da je ''NASA zanemarila regrutirati filozofe''. Nadao se da bi oni koji su vješti s riječima i koji mogu inspirirati, bili oni koji lete u svemir.
Armstrong baš i nije bio izniman s riječima. ''Kada sam vidio Armstronga 1996. na Sveučilištu Richmond, uglavnom je prepustio riječ dizajneru svemirske letjelice Burtu Rutanu i zapovjedniku Geneu Cernanu. Kada je govorio na precizan i sažet način, kakav se očekuje od opreznog inženjera, masa se naginjala prema njemu'', piše Joe Essid, autor teksta na Bussines Insideru.
Autor se pita ima li u eri samopromocije i slavnih milijardera mjesta za skromnog, ali iznimno fokusiranog heroja poput Armstronga. Ryan Gosling mogao bi pružiti uvid u Armstronga kakvog javnost ne zna, piše autor, te dodaje da film možda inspirira one koji ga pogledaju na ambiciozne vizije kakve je nekada imala NASA.
''U najmanju će nas ruku podsjetiti na vrijeme kada je vlast funkcionirala dovoljno dobro da postigne nešto veliko. Bi li isto moglo biti postignuto za umanjenje posljedica klimatskih promjena? Ili još skromniji posao ponovne izgradnje infrastrukture naše nacije'', pita se Essid.
