Svi koji se rekreativno bave nekim sportom, znaju koliko je teško pronaći partnera (ili više njih) s kojima bi redovito mogli odmjeravati snage. Što je veći broj ljudi potrebno za utakmicu ili meč, to je i teže okupiti ekipu.
Upravo se s tim problemom susreo i Bojan Vuina, nekad menadžer u spoznatim svjetskim kompanijama, a danas idejni začetnik startupa i aplikacije Sportever. Radi se o aplikaciji koja služi za povezivanje sportaša rekreativaca.
Kako Vuina opisuje, Sportever je platforma koja motivira ljude da izađu iz domova i igraju sportove koje vole. Pomaže rekreativcima da u svom okruženju pronađu suigrače i suparnike slične razine sposobnosti, koje inače možda nikad ne bi sreli, jednostavno dogovore meč i natječu se s njima, u pojedinačnim ili ekipnim sportovima. Svaki pojedinac ili tim će, ovisno o broju odigranih mečeva i ostvarenih pobjeda, imati ranking u svom sportu.
Njegova aplikacija nedavno je i nagrađena u jakoj konkurenciji na StartIT Demo Day-u 2021, a zašto je Bojanova aplikacija osvojila žiri, možete provjeriti već u ožujku kada aplikacija izlazi na hrvatsko tržište.
Nakon godina provedenih u menadžerskom poslu velikih korporacija s komfornim primanjima, sport me je i dalje okupirao i u prvom lockdownu zbog COVID-a, počeo sam intenzivnije razmišljati o ovom svom projektu i odlučio mu dati pravu šansu. Napustio sam direktorsku poziciju u jednoj stranoj korporaciji, kako bih mogao posvetiti dovoljno vremena vlastitom projektu. Nije to bila nimalo jednostavna odluka, no sad sam siguran da je to bio dobar potez, kaže Vuina.
Ideja o Sporteveru nastala je jer je igrajući rekreativno badminton s prijateljem, shvatio da nisu na istoj razini vještine. To ga je nagnalo da počne razmišljati kako jednostavno pronaći ljude istih ili sličnih razina kao on koje može izazvati i igrati s njima. Tada se rodila ideja o Sporteveru, platformi koja povezuje rekreativce.
Ideja mi je bila na prvu toliko dobra i jednostavno provediva. Godinama sam je čuvao kao “top secret” da je slučajno netko prije mene ne bi iskoristio. Međutim, u jednom trenutku shvatio sam da za njenu realizaciju treba puno više od same ideje. Prelomio sam u sebi i pustio tu ideju van pričajući o njoj s prijateljima i poznanicima. Njihov feedback bio je izvanredan. Pozitivne reakcije i oduševljenje dolazile su sa svih strana. To mi je bio ogroman poticaj. Već tada sam znao kako se vode projekti, što je važno i što je ključno za uspjeh, ali programerskih iskustava nisam imao. Potom me je prijatelj povezao sa svojim prijateljem koji je imao programersku tvrtku i koji se oduševio mojim projektom i idejama. Trebali smo u projekt Sportever krenuti zajedno, ali on nije imao dovoljno vremena zbog jednog drugog velikog projekta, koji je tada bio već u naprednijoj fazi, pa je dogovore s programerima obavila njegova kolegica Maja.
Kako ste došli do programera?
Našli smo jednu tvrtku iz Zagreba s kojima je Maja već surađivala. Oni su projekt doveli do određene razine, međutim ni oni zbog drugih, bolje plaćenih inozemnih poslova, koje su dobili u međuvremenu, se nisu mogli dovoljno kvalitetno posvetiti ovom zahtjevnom, a za njih nedovoljno plaćenom projektu, pa su na njemu počeli raditi početnici. I tu je razvoj znatno usporen. Nakon toga smo, preko preporuka, okupili novu ekipu izvrsnih programera, koji upravo finiširaju novu verziju Sportevera. Za početak ćemo krenuti na području Hrvatske, kako bismo testirali proizvod na jednom manjem, ali nama jako važnom tržištu, sakupili dovoljno veliki broj korisnika te potom uz pomoć eksternih investitora skalirali projekt globalno, kao i nastavili s razvojem novih funkcionalnosti.
Kako kroz aplikaciju funkcioniraju kolektivni sportovi, poput nogometa?
Na vrlo sličan način kao pojedinačni sportovi, i to tako da bilo koji pojedinac može kreirati svoj tim, dati mu ime, pozvati druge igrače i zatim kao kapetan tima dogovarati mečeve s drugim timovima.
Hoće li korisnici imati članarinu ili neki drugi vid financijskih davanja?
Aplikacija će biti besplatna za korisnike. Naknadno ćemo razvijati neke dodatne funkcionalnosti za napredne korisnike, koje će se naplaćivati. Ipak, glavni prihodi će dolaziti od suradnje s poslovnim partnerima, od čega će najveće benefite imati upravo rekreativci. Što se tiče financiranja daljnjeg razvoja, pored ranije spomenutog uključivanja eksternih investitora, imamo u planu javljati se i na EU natječaje za sufinanciranje, a moguće i na sljedeći GrowIT ukoliko projekt Sportever bude u adekvatnoj fazi. Također, otvoreni smo i za nove suvlasnike koji mogu doprinijeti širenju aplikacije na globalnoj razini.
Koliko ti je u svemu pomogla StartIT startup akademija i zašto si se odlučio uključiti u njen rad?
Najprije sam sudjelovao na GrowIT natječaju, a ove godine sam išao na StartIT akademiju na nagovor Damira Brčića, voditelja projekta ICT županija u čijem sklopu su oba događaja. Danas sam mu zahvalan na tome jer sam zahvaljujući StartIT-u uspio puno bolje strukturirati cijeli projekt Sportever i pripremiti ga na pravi način, kako za investitore, tako i za tržište. Uz to, na StartIT-u sam imao priliku čuti neke nove ideje i strateški ih promišljati na drugačiji način, iz nekog drugog kuta te naučiti puno ovih stvari od kojih će mi dobar dio njih koristiti u budućnosti. Svakome tko ima ideju i nema investitore koji ih usmjeravaju, preporučio bih StartIT IT startup akademiju.
Koja si znanja stečena na osmotjednoj StartIT akademiji najviše primjenio?
Najviše mi je koristila definicija tržišta jer mi je to bilo najteže odrediti u mom Sportever projektu. Zanimljiv mi je bio dio testiranja ideja i testiranja rješenja što me ponukalo da preispitam neke svoje pretpostavke. Tu su nam dragocjeni bili vrlo iskusni i kvalitetni predavači. Druga stvar vrijedna na StartIT akademiji su novi kontakti. S nekolicinom startupovaca sam i dalje u stalnom kontaktu, iako je svatko od nas koncentriran na vlastiti projekt. Uistinu je dragocjeno da nas je ICT županija okupila u zajednici Digitalna Dalmacija gdje možemo razmjenjivati vlastita iskustva, dobivati konkretne odgovore na konkretna pitanja i stvarati nova poznanstava, dodaje Vuina.
