Mjesecima, pa čak i godinama nakon infekcije virusom SARS-CoV-2, mnogi pojedinci i dalje osjećaju umor, mentalnu maglu i druge dugotrajne simptome bolesti COVID-19. Nedavna istraživanja sugeriraju da skriveni fiziološki poremećaji u krvi mogu igrati ključnu ulogu u toj dugotrajnoj slabosti.
Analizom uzoraka krvi pacijenata s takozvanim dugim COVID-om, znanstvenici su identificirali neobične mikroskopske strukture koje mogu ometati normalnu cirkulaciju krvi u tijelu.
Ova studija pokazuje snažnu povezanost između biomarkera koji upućuju na trombo-upalnu aktivnost i dugog COVID-a. Otkriće tih povezanosti biomarkera ne samo da predstavlja moguću novu dijagnostičku metodologiju, već i nove terapijske ciljeve, nudeći perspektive za buduće znatno učinkovitijeg budućeg liječenja, pišu genetičar Alain Thierry s francuskog Sveučilišta u Montpellieru i njegov tim, u istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Medical Virology.
Krvni mikrougrušci, koje je 2021. godine prvi opisala fiziologinja Resia Pretorius sa Sveučilišta Stellenbosch u Južnoj Africi, su sitni, abnormalno postojani krvni ugrušci. Iako manji od onih u moždanim udarima ili trombozi, oni mogu i dalje ometati protok krvi kroz kapilare.
Paralelno, prethodni Thierryjev znanstveni rad iz 2022. godine istaknuo je povišene razine neutrofilnih ekstracelularnih mreža (NET), odnosno ljepljivih mreža DNK koje bijele krvne stanice oslobađaju kako bi zarobile patogene. Normalno kratkotrajni, ti NET-ovi mogu pridonijeti problemima protoka krvi kada su prekomjerni ili dugotrajni.
Suradnja Pretorius i Thierryja u novom istraživanju, kombinirala je imunofluorimetriju i mikroskopiju fluoresecencije kako bi se ispitalo 50 pacijenata s dugim COVID-om i 38 zdravih volontera iz Francuske i Južne Afrike. Pacijenti s dugim COVID-om pokazali su 19,7 puta više mikrogrušaka nego zdrave osobe, a ti su ugrušci bili i veći. NET-ovi su im također bili povišeni i, što je posebno značajno, fizički ugrađeni unutar mikrogrušaka, što je veza koja do sada nije bila opisana.
Ovo otkriće sugerira postojanje osnovnih fizioloških interakcija između mikrogrušaka i NET-ova koje, kada su poremećene, mogu postati patogene, objašnjava Thierry u članku objavljenom na stranicama Sveučilišta Stellenbosch. Naglašena prisutnost tih struktura omogućila je AI modelu da prepozna pacijente s dugim COVID-om s 91-postotnom točnošću, što sugerira potencijal za dijagnostički biomarker.
Iako uzročno-posljedične veze još uvijek zahtijevaju dodatno istraživanje, navedena otkrića mogu otvoriti put prema terapijama za osobe koje i dalje pate od dugotrajnih učinaka COVID-19.
