Nova studija upućuje na to da prehrana može poremetiti fizički osjećaj vremena i potaknuti naš metabolizam u stalni "ljetni" način rada. Znanstvenici s američkog Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu (UCSF) navode da mozak sadrži sezonski mehanizam mjerenja vremena, koji ne reagira na količinu kalorija, nego na vrstu masti.
U pokusima na miševima prehrane s jednakom energetskom vrijednošću dale su različite rezultate ovisno o sastavu masti u toj prehrani. Životinje koje su unosile manje polinezasićenih masti slabije su se usklađivale sa zimskim svjetlosnim ciklusima i zadržavale višu tjelesnu temperaturu, što je pokazatelj ljetnog metabolizma.
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science, pokazuje da taj unutarnji mjerač vremena tumači prehrambene masti kao signale iz okoliša. Autori upozoravaju da prehrana bogata industrijski prerađenim mastima može na sličan način poremetiti te signale i kod ljudi, iako to još nije izravno ispitano.
Zašto su polinezasićene masti važne
U prirodnim uvjetima biljke i životinje tijekom hladnijih mjeseci nakupljaju više polinezasićenih masti, što pomaže tkivima da ostanu savitljiva na niskim temperaturama. Veće količine takvih masti signaliziraju zimu, dok niže količine upućuju na ljeto, razdoblje u kojem je korisno stvarati energetske zalihe.
Daniel Levine, glavni autor navedene studije, i njegovi suradnici identificirali su molekularni prekidač za to u hipotalamusu, dijelu mozga koji upravlja dnevnim ritmovima i metabolizmom. Raniji radovi istog laboratorija sa UCSF-a povezali su taj prekidač s osjetljivošću na hranjive tvari i regulacijom vremena spavanja.
Što je istraživanje pokazalo?
Mužjaci miševa hranjeni su masnim dijetama koje su se razlikovale isključivo po vrsti masti. Oni koji su unosili manje polinezasićenih masti prilagođavali su se zimskom osvjetljenju oko 40 posto sporije od miševa s većim unosom tih masti, no brže su se prilagođavali uvjetima ljetnog osvjetljenja.
Analiza moždanog tkiva pokazala je da prehrana siromašna polinezasićenim mastima prebacuje molekularni prekidač u ljetni način rada, smanjuje proizvodnju signalnih molekula nastalih iz tih masti i povisuje tjelesnu temperaturu.
Kako bi potvrdili uzročnost, autori studije su uzgojili miševe kod kojih se taj prekidač nije mogao aktivirati. Te su se životinje prilagođavale sezonskom svjetlu jednakom brzinom neovisno o prehrani.
U dodatnim pokusima uspoređeno je obično kukuruzno ulje s djelomično hidrogeniranim kukuruznim uljem. Miševi hranjeni hidrogeniranim uljem pokazivali su ljetne metaboličke obrasce i gubitak signala koji poručuje "stigla je zima", napisali su autori u navedenom istraživanju.
Isto tako ističu da ljudi s mutacijama koje zahvaćaju isti molekularni signalni put razvijaju poremećaje ritma spavanja, što potvrđuje da taj mehanizam postoji i kod ljudi, no tek treba ispitati utječu li prehrambene masti na dnevni ritam i kod ljudi.
Otvorena pitanja
Ljetni metabolički obrazac uočen kod miševa mogao bi biti povezan s načinom na koji tijelo sezonski upravlja energijom, no nije poznato odnosi li se to i na ljude, što zahtijeva istraživanja na ljudima.
Autori napominju da u industrijaliziranim zemljama bilježe rast pretilosti i poremećaja spavanja te da je riječ o složenim pojavama s više uzroka, ali njihovi rezultati upućuju na to da sastav prehrambenih masti zaslužuje veću pozornost.
Polinezasićene masti, koje u novom istraživanju djeluju kao zimski signal, kemijski su nestabilne, zbog čega ih prehrambena industrija često prerađuje, pri čemu se nenamjerno mijenja njihov sezonski biološki učinak.
