Dosad je zabilježeno puno slučajeva u kojima su pojedinci s narušenim imunitetom i zaraženi virusom SARS-CoV-2 nastavili širiti taj virus znatno duže nego što je to uobičajeno.

Nakon gotovo godine dana od pojave pandemije bolesti COVID-19, virus koji je uzrokuje sad ima novu varijantu (postoje i mnoge druge, no ova je najznačajnija), onu britansku. Vjeruje se da ta varijanta novog koronavirusa ima veću zaraznost te time i veću prenosivost.

Vjeruje se da se genetska raznolikost javlja unutar domaćina ako virus nije izložen selektivnom pritisku imunološkog sustava samog domaćina ili ljekovitim antitijelima.

Put do bolnice

Nova studija objavljena na znanstvenom repozitoriju medRxiv, koja čeka znanstvene recenzije prije službene objave, opisuje specifičan slučaj jedne imunokompromitirane pacijentice (starije od 70 godina) s dijagnozom bolesti COVID-19 koja je nevjerojatna 154 dana bila zarazna, odnosno otpuštala virus iz tijela. Tijekom tog perioda virus je prošao brojna mutiranja.

Dotična je pacijentica bila zaražena više od 134 dana (po dolasku u bolnicu), a naposljetku je i preminula od posljedica bolesti COVID-19. Tijekom tijeka bolesti u njezinu dišnom traktu bio je prisutan virus koji se razmnožavao. Taj je virus također prošao kroz brojne mutacije, u usporedbi s još dva pacijenta koja su imala nisku razinu B-stanica te drugim pacijentima zaraženim virusom SARS-CoV-2.

Pacijentica je u bolnicu primljena s dijagnozom bolesti COVID-19 te s akutnim respiratornim distresnim sindromom (ARDS). Njezini simptomi bili su prisutni i prije primitka u bolnicu te su se pogoršavali puna dva tjedna prije negoli je i primljena na liječenje u bolnicu.

U bolnici je primala kisik, a kasnije je završila i na respiratoru. Na odjelu intenzivne njege ostala je sve do smrti, pet mjeseci po dolasku u bolnicu.

Povijest bolesti

Pacijentica je bolovala od folikularnog limfoma te je već primala tri ciklusa kemoterapija, kao i anti-CD20 antitijelo obinituzumab, koji iscrpljuje B-stanice. Ta je terapija prekinuta tek mjesec dana prije primitka u bolnicu. Pacijentica je liječena steroidima i konvalescentnom plazmom, no ne i remdisivirom, jer je patila i od zatajenja bubrega.

Uzorci njezina gornjeg i donjeg dišnog trakta sadržavali su živi razmnožavajući virus, s vrijednostima niskog praga ciklusa lančane reakcije reverzne transkriptaze-polimeraze (RT PCR) i visokim virusnim opterećenjem, sve do njezine smrti punih 156 dana od dijagnoze bolesti. Prvi takav uzorak uzet je 20 dana nakon dijagnoze bolesti.

Ta je pacijentica u sebi imala soj virusa koji su definirale mutacije D614G, 3037, 14408 i 241, zajedno s brisanjem na poziciji 28881 na nukleokapsid antigenu. Druge jedinstvene mutacije pronađene u virusu SARS-CoV-2 te pacijentice uključuju i onu koja je viđena jedinu na jugu Njemačke između 16. ožujka i 11. svibnja 2020. godine.

Specifičan slučaj

Za usporedbu, drugo dvoje ranije spomenutih pacijenata s iscrpljenim B-stanicama i teškim oblikom bolesti COVID-19 imalo je razmnožavajući virus u dišnom traktu najviše tri tjedna, s tek jednom ili dvije mutacije unutar 19 dana, što je u skladu s očekivanim brojem mutacija kod novog koronavirusa. I preminula pacijentica imala je sličan broj mutacija u prvih 21 dan, no dvoje drugih pacijenata na kraju se ipak oporavilo.

Sličnost u broju i uzorku mutacija kod sve troje navedenih pacijenata indicira da su se zarazili iz istog izvora. Prve mutacije oslabjele su do 30 dana nakon dvije doze konvalescentne plazme, no kod preminule pacijentice javilo se pet novih mutacija koje su se držale do 134 dana, kad se pojavilo novih 11 mutacija.

Dakle, preminula pacijentica razvila je 16 dodatnih mutacija, a tipičan broj mutacija za virus SARS-CoV-2 unutar mjesec dana su jedna ili dvije.

Mutacije izvan kontrole

U 134 dana analiza uzoraka virusnih genoma kod te pacijentice pokazala je neobično velik broj nesinonimnih mutacija virusa, kojih je bilo više nego triput više od sinonimnih mutacija.

Sinonimne mutacije su točkaste mutacije, što znači da su samo pogrešno kopirani DNK nukleotid koji mijenja samo jedan bazni par u RNK kopiji DNK. Sinonimne mutacije ne mijenjaju ništa i ne mijenjaju se.

Nesinonimne mutacije imaju puno veći učinak na pojedinca od sinonimne mutacije. U nesinonimnoj mutaciji obično postoji umetanje ili brisanje jednog nukleotida u nizu tijekom transkripcije, kada glasnički RNK kopira DNK.

Bez reakcije imuniteta

Preminula pacijentica tijekom bolesti nikad nije razvila zamjetnu specifičnu reakciju antitijela na virus, a mutacije su se nastavile i nakon korištenja konvalescentne plazme u liječenju. To je znanstvenike navelo na kritiku prema korištenju konvalescentne plazme u liječenju COVID-19 pacijenata.

Ljekovita učinkovitost konvalescentne plazme dosad je bila razočaravajuća. njezina uporaba trebala bi se kritički procijeniti kod pacijenata s produženim virusnim razmnožavanjem, piše u studiji.

To je posebno važno i zbog toga što vanjski pritisak koji dolazi korištenjem specifičnih antitijela tjera selekciju u velikoj virusnoj populaciji kod imunokompromitiranog pacijenta do neutvrđenog opsega. To može dovesti i do pojave odbjeglih mutacija i virusnih varijanti tijekom vremena, što sve zajedno čini liječenje i kontrolu virusa vrlo teškim poslom.

Znanstvenici isto tako pretpostavljaju da su se mutacije u britanskoj varijanti novog koronavirusa možda pojavile i kod slično kronično zaraženog pacijenta.

Izvor: News Medical