Pandemija novog koronavirusa s nama je već više od 18 mjeseci, a nakon uvođenja socijalnog distanciranja, obveznog nošenja maski i epidemioloških mjera, čija strogoća varira obzirom na rast broja novozaraženih na dnevnoj razini, svima je na pameti zapravo samo jedno pitanje - kad će pandemija napokon završiti i na koji način?

Siguran odgovor na to ne postoji, no dosad imamo dovoljno dokaza na temlju kojih se mogu izgraditi neka realistična očekivanja oko toga kako će se pandemija razvijati u narednih godinu dana.

Posljednjih nekoliko mjeseci velik broj znanstvenika koji istražuju virus SARS-CoV-2 došlo je do zaključka, da će on vjerojatno postati neizostavan dio naših života. Naime, bolest COVID-19, koju on izaziva, cjepiva i prirodno stečeni imunitet neće ga do kraja suzbiti, piše u komentaru za The Conversation dati Paul Hunter, profesor medicine sa Sveučilišta East Anglia i konzultant za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO).

Dok cjepiva smanjuju razinu prenošenja virusa, ne sprječavaju zarazu do te mjere da bi virus jednostavno bio prisiljen nestati. Čak i prije nego li je delta varijanta postala globalno dominantna, imali smo slučajeve u potpunosti procjepljenih ljudi koji su se zarazili koronavirusom i širili ga dalje. No, otkako se pojavila delta i otkako se pokazalo da cjepiva imaju nešto smanjenu učinkovitost protiv te varijante, mogućnost zaraze nakon primanja cjepiva isto tako je porasla.

Imunitet na zarazu koronavirusom također se počinje smanjivati nakon više tjedana od primitka druge doze cjepiva. Obzirom da imunitet na zarazu nije apsolutan, kao niti vječan, postizanje imuniteta krda zapravo je nedostižan cilj, piše Hunter.

To znači da će COVID-19 vjerojatno postati endemska bolest, s razinama dnevnih infekcija koje ovise o tome koliko imuniteta i miješanja postoji među određenom populacijom, pojašnjava Hunter.

Drugi koronavirusi uzrokuju ponavljanje zaraze u prosjeku svakih tri do šest godina.

Ako se novi koronavirus na kraju počne isto tako ponašati, to sugerira da bi se u Velikoj Britaniji godišnje u prosjeku moglo ponovno zaraziti između 11 i 22 milijuna građana (između jedne šestine i jedne trećine populacije), odnosno njih između 30.000 i 60.000 dnevno. No to nije tako zastrašujuće kao što zvuči, piše Hunter.

I dok imunitet protiv razvoja simptomatske bolesti COVID-19 s vremenom jenjava, zaštita od teškog oblika te bolesti koju se stječe imunizacijom cjepivom ili prirodnim putem nakon preboljenja bolesti, traje puno duže. Isto tako se čini da se ne gubi niti s pojavom novih varijanti virusa, ističe Hunter.

I doista, kod drugih koronavirusa, velika većina zaraza su ili asimptomatske ili u najgorem slučaju u obliku blaže prehlade. To zapravo znači da bi COVID-19 mogao s vremenom završiti u istom košu.

Pandemija s više završetaka

Kako će doista COVID-19 završiti ovisi od zemlje do zemlje i o proporciji imuniziranog stanovništva te koliko se infekcija dogodilo od početka pandemije, pojašnjava Hunter.

U Velikoj Britaniji i drugim zemljama s velikom procjepljenosti i velikim brojem prijašnjih slučajeva zaraze, većina građana će imati nekakav oblik imuniteta na taj virus. Samo u Engleskoj, primjerice, procjenjuje se da je početkom rujna preko 94 posto odrasle populacije imalo antitijela na COVID-19, piše Hunter.

Kako se imunitet ljudi pojačava dodatnim cjepivom tijekom vremena ili prirodnim reinfekcijama, možemo očekivati povećane proporcije asimptomatskih slučajeva zaraze ili onih s blagim simptomima bolesti. Virus će ostati s nama, ali bolest će postati dio povijesti, smatra Hunter.

Oni koji se dosad nisu cijepili ili koji nisu bili zaraženi, ostaju najranjiviji na novi koronavirus i izgledno je da će ga u nekom trenutku i dobiti. Hunter ističe da jednom kad se i zaraze, bit će izloženi riziku od teškog oblika bolesti ili smrti, kao i bilo tko u prethodnim valovima pandemije tko nije razvio imunitet na bolest, prirodnim putem ili cjepivom.

U zemljama koje imaju nisku razinu procjepljenosti, otvaranje i ublažavanje epidemioloških mjera gotovo će sigurno dovesti do eksponencijalnog rasta zaraza zbog toga što većina stanovništva nema razvijen nikakav imunitet na COVID-19, dodaje britanski profesor.

Sve više postaje jasno da glavna uloga cjepiva neće biti da zaustavi zarazu novim koronavirusom, već da smanji težinu bolesti pri prvom dodiru ljudi s virusom. Ako su ljudi već prirodnim putem prošli zarazu jednom ili dvaput, njima će cjepiva omogućiti relativno malu dodatnu zaštitu, smatra Hunter.

Da bi se omogućilo najveće moguće smanjenje teških oboljenja, cjepiva trenutno trebaju biti distribuirana prema što je moguće više ljudi, zaključuje Hunter.

Izvor: The Conversation