Novi putnički zrakoplov koji kao gorivo koristi vodik napokon je predstavljen široj javnosti. Taj bi zrakoplov mogao omogućiti letove u bilo koji dio svijeta ali bez štetnih emisija ugljika, a skratio bi i vrijeme putovanja te smanjio međunarodnih putovanja po okoliš planeta.
Riječ je o britanskom projektu FlyZero, čiji zrakoplov leti jednakom brzinom kao i tradicionalni putnički zrakoplovi, ali zato ima značajno veći domet. Kako ističu njegovi tvorci, može preletjeti udaljenost između SAD-a ili Europe i Australije bez, primjerice, potrebe za presjedanjem.
Nažalost, za testiranje tih obećanja morat ćemo pričekati. Prvi letovi tog zrakoplova očekuju se tek sredinom 2030-ih godina.
Istraživanje Instituta za zračne i svemirske tehnologije (Aerospace Technology Institute) istaknulo je potencijal vodika u postizanju globalne povezanosti uz nultu stopu emisija šetetnih ugljičnih plinova. Ova revolucionarna zelena tehnologija čini se spremnom odigrati ključnu ulogu dekarbonizaciji letenja te kroz rad Jet Zero Councila, zrakoplovni sektor Velike Britanije istražuje sve mogućnosti kako bi osigurao da štitimo pogodnosti letenja za buduće generacije, dok istovremeno režemo troškove ugljika, rekla je Emma Gilthorpe, šefica Jet Zeroa u priopćenju za medije.
Zrakoplov bi kao gorivo koristio tekući vodik, isti onaj koji se kao gorivo za automobile i zrakoplove proučava već godinama i koje proizvodi značajno više energije od primjerice kerozina, a da pritome ne oslobađa ugljični dioksid. Osim klimatskih prednosti, tekući vodik je i lakše gorivo od kerozina, točnije triput lakše. To znači da je za let na istoj udaljenosti potrebna tek trećina tekućeg vodika u odnosu na uobičajeni kerozin, odnosno da se u zrakoplov može staviti puno više tekućeg vodika te time i značajno povećati njegov domet.
Svaki zrakoplov imao bi dva velika spremnika za kriogenički pohranjen tekući vodik u stražnjem dijelu te dva manja spremnika na prednjem dijelu radi boljeg balansa zrakoplova.
Kod tradicionalnih zrakoplova, gorivo je smješteno u krilima, ali smještanje goriva u trup uklanja potrebu za bilo kakvim posebnim aerodinamičnim strukturama koje bi zrakoplov držale u zraku.
Zrakoplov je dizajnirao ranije spomenuti britanski institut, a tim koji ga je dizajnirao vjeruje da će njihov projekt biti ogromna prilika za potrošače i vlade da smanje ugljični otisak putovanja, istovremeno stvarajući nove poslove u procesu.
Dok vodik izgleda kao obećavajuća opcija za buduća kopnena, zračna i morska putovanja, ta tehnologija i dalje dolazi sa značajnim izazovima. Jedan od njih jest i da se to gorivo mora pohranjivati na veoma niskim temperaturama, što dizajn samih vozila čini izazovom. Osim toga, dok je vodik ugljično neutralan pri sagorijevanju, proizvodna metoda vodika daleko je od toga. Naime, oko 95 posto ukupnog proizvedenog vodika u SAD-u, proizvodi se reformiranjem iz pare i metana, što je proces koji koristi fosilna goriva te proizvodi ugljični dioksid.
Iako se istražuju druge opcije za proizvodnju vodika, ništa se od toga još nije uvrstilo u proizvodne procese.
Izvor: IFLScience
