Godine 2020. filozof Toby Ord objavio je knjigu "Ponor", koja je potaknula rasprave o vjerojatnosti izumiranja ljudi u idućem stoljeću. Prema Stevenu Sternu, profesoru znanosti o podacima na australskom Sveučilištu Bond, Ordova tvrdnja da postoji šansa jedan prema šest za "egzistencijalnu katastrofu" čovječnstva, izazvala je značajnu pozornost. Stern u članku za The Conversation ulazi u koncept vjerojatnosti takvog razvoja događaja, kako bi pomno ispitao Ordovu tvrdnju i njezine implikacije.
Tradicionlno razumijevanje vjerojatnosti
Da bismo razumjeli vjerojatnost ljudskog izumiranja, prvo moramo shvatiti što znači vjerojatnost. Stern uvodi tradicionalni pogled na vjerojatnost, poznat kao frekventizam. Ta perspektiva proizlazi iz igara na sreću, poput kocke i karata. Frekventizam se oslanja na opažanja i ponavljanje za izračunavanje vjerojatnosti. Na primjer, uzastopno bacanje šesterostrane kocke otkrilo bi da pada na broj tri otprilike jednom od svakih šest bacanja.
Slično tome, vremenske prognoze koriste vjerojatnosti za predviđanje događaja poput kiše. Stern objašnjava da se te prognoze ne temelje na predviđanju brojnih sutrašnjica, već na povijesnim podacima. Meteorolog koji prognozira mogućnost kiše jedan prema šest sutra bi u idealnom slučaju trebao vidjeti da će se oborine pojaviti svakih šest dana nakon takvih predviđanja, pojašnjava australski profesor.
Jedinstven izazov
Međutim, izračunavanje vjerojatnosti ljudskog izumiranja predstavlja jedinstven izazov. Događaj izumiranja je jednokratna pojava; nema ponavljanja koja bi bila referentna za promatranje. Kako bi se procijenili ti izgledi, Stern predlaže ispitivanje paralelnih događaja u povijesti. Na primjer, kako bi procijenili rizik od izumiranja udrom asteroida, znanstvenici mogu proučavati utjecaje udra asteroida na Mjesec. Proračuni francuskog znanstvenika Jean-Marca Salottija za 2022. godine, ističe Stern, sugeriraju da su šanse da se takav događaj dogodi u sljedećem stoljeću na razini 1:300.000.000. Ord, s druge strane, procjenjuje taj rizik na 1:1.000.000, priznajući značajnu neizvjesnost.
Još jedan pogled na vjerojatnost
Idući dalje od učestalosti, Stern spominje i Bayesianizam, perspektivu vjerojatnosti povezanu s engleskim statističarom Thomasom Bayesom. Bayesianizam se fokusira na ono što znamo, očekujemo i vjerujemo o događajima. Vjerojatnosti tretira kao sustave rangiranja, uspoređujući vjerojatnost različitih ishoda međusobno u odnosu na druge. Stern se poziva na Ordovu knjigu, koja uključuje tablicu potencijalnih događaja izumiranja i Ordove osobne procjene vjerojatnosti. No, iz Bayesove perspektive, te vrijednosti predstavljaju relativno rangiranje, a ne precizne numeričke vrijednosti, napominje Stern.
Bayesovo razmišljanje uključuje ažuriranje ovih početnih procjena, ili "prethodnih", s dokazima promatranja. Međutim, u slučaju izumiranja ljudi, relevantni ishodi za ažuriranje vjerojatnosti su rijetki, pojašnjava Stern.
Uloga subjektivnosti u procjenama vjerojatnosti
Stern piše i o subjektivnosti procjena vjerojatnosti, naglašavajući dva aspekta: kalibraciju i diskriminaciju. Kalibracija se odnosi na točnost vrijednosti vjerojatnosti, koje se ne mogu odrediti bez podataka promatranja. Diskriminacija se, s druge strane, tiče relativnog rangiranja vjerojatnosti. Stern sugerira da Ordove procjene, iako nisu nužno dobro kalibrirane, služe kao pokazatelji "reda veličine".
Uspostava ravnoteže i odgovornost
U svijetu u kojem se mnogi bore uopće shvatiti vjerojatnost, Stern tvrdi da kada se iznose argumenti u javnosti, precizna kalibracija procjene vjerojatnosti možda nije bitna. Umjesto toga, on smaatra da trebalo bi izazvati ispravan psihološki odgovor.
Stern tvrdi da 1:6 uspostavlja ravnotežu, privlačeći pozornost bez pretjerivanja ili odbacivanja rizika. Kao zabrinuti pojedinac i podatkovni znanstvenik, Stern se zalaže za bolje razumijevanje i odgovorno korištenje vjerojatnosti u raspravama o egzistencijalnim rizicima, kao što su klimatske promjene i nuklearna proliferacija.
Izvor: The Conversation
