Rješenje za problem plastičnog otpada nalazi se u kravljem želucu? Otkriven enzim koji za tri dana razgradi tri najraširenija tipa poliestera

Krave imaju želuce s četiri odjeljka, a bakterije u jednom od njih koji se zove burag proizvode enzime koji mogu razgraditi plastiku koja se nalazi u širokoj potrošnji. To bi otkriće moglo rezultirati novom tehnologijom za obradu plastičnih materijala nakon njihove uporabe.

Branimir Vorša | 02.07.2021. / 13:59 komentari
Krava (Foto: Getty Images)

Austrijski znanstvenici sa Sveučilišta prirodnih resursa i znanosti života do otkrića enzima korisnog u rješavanju problema plastičnog otpada došli su tako što su uzeli uzorke tekućine iz buraga mladih bikova u jednoj klaonici. Otkrili su da tekućina sadrži mnoge enzime, uključujući i kutinaze.

tri vijesti o kojima se priča Žena spava u kravetu, ilustracija Za sve koji žive u gradovima Spavajte u mraku, zaštitite srce: Znanstvenici upozoravaju na skrivenu prijetnju Anatomski prikaz srca, ilustracija Istraživanje pokazalo Ova jednostavna svakodnevna hrana može potiho ojačati zdravlje vašeg srca Iznenađenje na ekranu, ilustracija Dobro čitajte što piše Oprez! Ugledate li ovo upozorenje na Gmailu, vjerojatno vas pokušavaju hakirati

Georg Guebitz sa spomenutog sveučilišta zajedno sa svojim timom otkrio je da enzimi iz tekućine koja se nalazi u kravljem želucu mogu razgraditi tri tipa poliestera koji se nalaze u širokoj uporabi - polietilen terftalat (PET), polibutilen adipat tereftalat (PBAT) i polietilen furanoat (PEF).

Navedeni se tipovi poliestera koriste najčešće u izradi boca, tekstila i vrećica, a enzimi pronađeni u kravljem želucu razgradili su te tvari unutar tri dana pri temperaturi od 40 Celzijevih stupnjeva, koja odgovara temperaturi unutar kravljeg želuca.

Otkrili smo da se u kravljoj prehrani nalazi hrana koja ima 'ljusku' sličnu poliesterima, kaže Guebitz. To ujedno objašnjava i zašto mikrobi u kravljem želucu proizvode enzime koji isto tako mogu razgraditi i sintetičke poliestere.

Ti bi se enzimi u budućnosti mogli koristiti za razgradnju poliestera na puno većoj, komercijalnoj razini, smatra Guebitz. To bi barem potencijalno gledano, trebalo biti jeftinije od tehnologija koje se trenutno koriste za obradu plastike, no drugi znanstvenici nisu baš uvjereni u to.

Tek treba dokazati da je enzimska aktivnost ista ili bolja od onog što danas koristimo na komercijalnoj razini, smatra Ramani Narayan sa Sveučilišta Michigan u SAD-u i koji nije sudjelovao u istraživanju.

Izvor: New Scientist

Vezane vijesti