Postanite fan na Facebooku ako već niste!
Priča o HŽ Putničkom prijevozu je zapravo konačan dokaz o tome kako benefite interneta, društvenih mreža i digitalnog marketinga ne znaju i ne mogu koristiti baš svi, iako je to danas „cool“, „must have“ i „fora“...
Na kraju dana, temelj svega je proizvod, ako nemaš proizvod, kvalitetan proizvod, nema tog marketinškog ili web stručnjaka koji će „prevariti ekipu“. Možda, ali samo možda bi to moglo proći jednom, na kratke staze i to eventualno za neki proizvod, odnosno uslugu koji se tek probijaju na tržište. Čim se detektira (ne)kvaliteta priča postaje jasna, ogoljena i nikakvo ušminkavanje ne pomaže, pa makar angažirali najvećeg, najkvalitetnijeg i najcjenjenijeg marketinškog stručnjaka ili agenciju, šanse za uspjeh su ravne nuli.
Društvene mreže i digitalni mediji su moćno oružje, u to nema sumnje, ali da bi znali baratati takvim oružjem morate znati kako stvari funkcioniraju i koje preduvjete morate ispuniti da bi dobili „dodatni vjetar u leđa“ korištenjem modernih tehnologija. Ako ne pazite, a HŽ Putnički prijevoz, blago rečeno nije pazio, onda ćete umjesto promocije kvalitete postati – predmetom sprdnje. Da, znam, zvuči grubo, ali je tako i nikako drugačije. Zašto se ekipa na Twitteru počela sprdati s novim sloganom koji je putem te društvene mreže pokušao napraviti ono što mnogi rade i to vrlo uspješno?
Zato jer je njihov proizvod ili bolje rečeno usluga koju nude – putovanje vlakovima – sinonim za sve osim za kvalitetu. Naravno, djelatnici HŽ Putničkog prijevoza su vjerojatno najmanje krivi za to, iako se ni njih ne može sasvim amnestirati, ali onaj tko se zaigrao s nagradnom igrom morao je znati da svi oni koji koriste društvene mreže i njihove mogućnosti nisu glupi niti naivni. Na što vas, iskreno, ali baš ono iskreno, asocira bilo što vezano uz željeznice i hrvatske vlakove? Kladimo se na svakakve stvari, ali na kvalitetu teško, gotovo pa nemoguće...
Ako su Japanci i njihovo funkcioniranje vlakova zaslužni za percepciju kvalitete, brzine, točnosti, pouzdanosti, onda je HŽ na njegovu, ali i našu žalost na sasvim „suprotnoj strani ulice“ (ili bolje rečeno kolosijeka) i asociraju nas na noćnu moru kada je u pitanju potencijalna kvaliteta putovanja. Vlakovi datiraju iz vremena dok smo još živjeli u nekoj drugoj državi, pruge također, svako toliko se neka kompozicija zaglavi, pokvari, udari u nešto, ispadne iz tračnica... Da to vode Japanci ili bi nas doveli u red ili bi počinili kolektivni harakiri, kad bi vidjeli kako stvari ovdje (ne) funkcioniraju.
Probleme HŽ-a ne možemo riješiti, pitanje je može li to uopće netko napraviti, ali baš zato su oni koji su osmislili ovu kampanju, nagradnu igru, promociju ili što bi to već bilo, morali, jednostavno moralo znati da će im se dogoditi ovo što im se dogodilo na Twitteru. Zašto? Zato što im je proizvod kronično loš, što je prvi dio problema, a drugi, još važniji, zato što svi znaju da im je proizvod kronično loš! Zbog čega su mislili da će im se javljati ekipa s perfektnim sloganima, ostaje popriličan misterij, kad je to jednostavno nemoguće, jer je, podcrtavam još jednom, ono što HŽ nudi jednostavno loše.
Nauk je vrlo jednostavan, ponekad, koliko god možda željeli drugačije, nemojte koristiti društvene mreže, digitalni marketing i sve ono što koriste „veliki igrači“, ako nemate ništa kvalitetno za ponuditi. Prvo „izglancajte“ proizvod ili uslugu, a tek onda krenite u promociju, kreirajte nagradnu igru i tražite od „društva s weba“ da vam smišlja slogan.
Uostalom, kako reče jedan moj poznanik, koji odavno ne putuje vlakovima, koji ne koristi društvene mreže i koji je sa cijelom pričom upoznao tek kada sam mu je osobno predočio: „putovanje hrvatskim vlakovima može biti samo kazna, nikako nagrada“. U tome, čini mi se, leži bit cijele ove priče iz koje je jedino dobro što se „rodilo“ sjajan smisao za humor svih onih koji su se zabavljali na Twitteru. Iako je to HŽ-u vjerojatno natjeralo suze na oči, za što su si, sviđalo im se to ili ne, isključivo sami krivi...
