Nacije diljem svijeta ulažu velika sredstva u svoje svemirske programe ne bi li poslale svoje sonde, letjelice, satelite ili čak ljude što dalje u svemir. No znanstvenici ističu da, dok upiremo pogled prema nebu, zaboravljamo da postoji još velik dio Zemljine površine koji nije dovoljno istražen.
Kako piše američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA), oceani pokrivaju otprilike 70 posto Zemljine površine, što ih čini najvećim životnim prostorom na našem planetu. Procjenjuje se da je površina oceana oko 360 milijuna četvornih kilometara, a prosječna dubina gotovo 3700 metara.
Zbog svoje veličine i bogatstva života oceani su važna karika u Zemljinu ekosustavu, no ljudi to zaboravljaju ili ignoriraju. Masovno izlovljavaju ribe koje u njima žive, zagađuju ih različitim smećem i kemikalijama, a još uvijek ne znamo što se sve skriva u njihovim dubinama.
Mapiranje morskog dna daje uvid u ono što bi moglo ležati ispod površine. Iako je cijelo morsko dno mapirano pomoću podataka prikupljenih sa satelita, a možete ih pogledati na Googleovim kartama, ti podaci daju samo opću sliku onoga što se tamo nalazi. Za znanstvenike takve slike jednostavno nisu dovoljne jer ne prikazuju neke važne geografske značajke poput podmorskih planina ili olupina brodova.
Prema podacima projekta Seabed 2030., do lipnja 2024. mapirano je samo 26,1 posto globalnog morskog dna. Morsko dno mapira se modernom tehnologijom visoke razlučivosti odnosno višezračninm sonarnim sustavima, obično montiranim na brodove. Napredni sonar i tehnike slikanja dokumentirali su tako 83.908 koraljnih nakupina i prikazali ogromnu biološku raznolikost koja je dosad bila nepoznata u teritorijalnim vodama SAD-a.
Karte morskog dna mogu pružiti informacije o potencijalnim staništima, ali ne mogu identificirati vrste na morskom dnu ili u vodenom stupcu niti pružiti informacije o njihovoj interakciji jednih s drugima i njihovim okolišem. Znanstvenici procjenjuju da u oceanu može postojati između 700.000 i jedan milijun vrsta (uglavnom životinja i isključujući većinu mikroorganizama, kojih ima na milijune). Otprilike dvije trećine tih vrsta, možda i više, tek treba otkriti ili službeno opisati, s gotovo 2000 novih vrsta koje znanstvena zajednica svake godine prihvati.
Primjerice, posada na istraživačkom brodu Falkor Instituta Schmidt Ocean, koristeći moderne tehnike kartiranja, otkrila je četiri podvodne planine, od kojih je najviša visoka više od 4 kilometra. Te značajke morskog dna, otkrivene tijekom tranzita od Golfita u Kostariki, do Valparaisa u Čileu, nisu prethodno bile zabilježene ni u jednoj batimetrijskoj bazi podataka. Osim toga, znanstvenici su identificirali više od 100 potencijalnih novih morskih vrsta tijekom jedne ekspedicije u duboko more, ističući ogromnu, neiskorištenu bioraznolikost oceana.
