Prema brojnim posjetiteljima ovogodišnjeg Pioneers Festivala, koji se održava u Beču, najbolje predavanje koje su čuli jest ono Chrisa Bartona, suosnivača megapopularne aplikacije Shazam.
Iako mnogi danas poznaju Shazam kao aplikaciju za smartphonea koja vam omogućuje da na vrlo jednostavan način prepoznate pjesmu koja svira, početak priče je daleko zanimljiviji i kompleksniji.
Ako vam respektabilni profesori s MIT-a i Stanforda kažu kako je vašu ideju nemoguće realizirati, onda znate da se morate naoružati itekako dobrim entuzijazmom i čeličnim živcima, a isto tako morate se pripremiti na riječ “NE” 110 puta. Upravo toliko je investitora odbilo financijski podržati Shazam u njegovim začecima.
Iako danas Shazam radi vrlo jednostavno, njegov algoritam i mehanizam je vrlo kompleksan i mukotrpan rezultat inženjera koji 15-ak godina rade na usavršavanju nečega što je nekad bilo "nemoguće" napraviti.
Chris je svoju priču ispričao kroz emocije koje su ga vratile u početke svoje borbe da dokaže kako je neke stvari ipak moguće napraviti. Najveći problem Shazamu u startu je bio kako prepoznati pjesmu, a najviše smetnji radila je upravo buka. Nakon nekoliko mjeseci rada, njegov inženjer, inače čovjek sa sveučilišta koji je ranije također istaknuo kako je njegovu ideju nemoguće napraviti, javio je Chrisu dobre vijesti za vrijeme njegovog odmora na jedrilici na Jadranu.
Nakon što su uspjeli riješiti problem s bukom, javilo se mnogo novih problema, poput pitcha, vremenski period u kojem se snima pjesma i naravno kako to sve plasirati korisniku. U to vrijeme aktualan mobitel je bio Nokia 3310, a iPhone je bio udaljen 7 godina, iTunesi 3 godine, a iPod jednu godinu.
Rješenje u početku je bilo slanje poruke na broj 2580, a razlog tog broja je što se vrlo lako pamtio, nakon čega vam je Shazam naplatio 50 penija, te vam SMS-om vratio ime pjesme. Naravno, sve je to bilo vrlo primitivno, no funkcionalno.
Kako je posao rastao, bilo je potrebno angažirati se oko servera, jer u to vrijeme nije bilo Googleovih ili Amazonovoih usluga hostinga. Također, s obzirom da nije postojala baza digitalne baze, Shazam je morao napraviti vlastitu, na kojoj su u početku zarađivali i pomoću tih prihoda preživljavali. Kada je servis ozbiljnije krenuo, u bazi se nalazilo 1.7 milijuna pjesama, koje su doslovno svaku posebno morali dodavati u bazu, dok ih danas broji preko 30 milijuna.
U to vrijeme pojavila se i konkurencija no oni su imali drugačiji pristup, odnosno morali ste tražiti ime stanice koju slušate i poslati zahtjev nakon čega je sustav provjeravao koja je pjesma svirala u to vrijeme. Naravno ovo je lakše rješenje no ne i bolje. Shazam je htio bolje i očito je da su uspjeli u tome.
Chris je na kraju podijelio i nekoliko savjeta, pa kaže kako je tim ipak najbitniji, kako jednostavno obično biva teško, te kako su prihodi kisik. Na kraju, kažu kako se poanta cijele priče nalazi u činjenici da je trud užitak.
Ako se nas pita, predavanje Chrisa Bartona definitivno je jedno koje bi svrstali u top 5 najboljih predavanja koje smo ikad čuli. Shazam iza sebe ima puno dublju priču nego što većina nas zna, no priča da je nemoguće ipak moguće očito nosi vodu.
