Odrasle osobe svakodnevno udahnu oko 68.000 mikroplastičnih čestica samo iz zraka u zatvorenom prostoru, što odgovara otprilike tri do četiri čestice mikroplastike po udahu, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u PLOS One koje su proveli freancuski znanstvenici. Ta je procjena 100 puta viša od ranijih brojki koje su uključivale samo veće čestice.
Velika razlika u rezultatima dolazi zahvaljujući korištenju Ramanove spektroskopije, tehnike sposobne otkriti čestice veličine između 1 i 10 mikrometara. Prijašnja istraživanja bila su ograničena na čestice veće od 10 mikrometara i time su zanemarivala manje fragmente.
Zdravstveni učinci udisanja mikroplastike mogli bi biti značajniji nego što shvaćamo, ističu autori navedene studije.
Francuski znanstvenici su prikupili uzorke zraka iz tri stana u Toulouseu te iz dva automobila tijekom vožnje. Iako su analizirali samo 16 uzoraka zbog izrazito dugotrajnog procesa (analiza jednog kvadratnog milimetra filtra trajala je 14 sati), rezultati su otkrili dosad neviđenu razinu detalja. Oko 97% čestica bile su nepravilni fragmenti mikroplastike, a 94% ih je imalo veličinu između 1–10 mikrometara.
Oštra razlika u zraku u domovima i automobilima
Zrak u zatvorenim prostorima sadržavao je oko 528 mikroplastičnih čestica po kubičnom metru, dok su unutrašnjosti automobila imale čak 2238 čestica po kubičnom metru, odnosno čak četiri puta više.
U domovima je dominirao polietilen, plastični materijal koji se koristi za ambalažu hrane i vrećice, s udjelom od 76%. U automobilima su prevladavali poliamid i drugi materijali iz unutrašnjosti. Vibracije, toplina i UV zračenje ubrzavaju raspadanje tih materijala u čestice koje se mogu udahnuti.
Skriveni rizici
Čestice manje od 10 mikrometara mogu prodrijeti duboko u pluća, pa čak i ući u krvotok. Ti plastični fragmenti često sadrže toksične aditive ili upijaju štetne zagađivače iz okoliša. Jednom kada se smjeste u tkivima, mogu otpuštati te tvari, ometati hormonske funkcije ili povećati rizik od raka.
Prethodne studije na radnicima pokazale su da zaposleni u industriji sintetičkih vlakana, poput tekstilne industrije, imaju tri puta veću vjerojatnost od razvoja raka pluća.
Globalni problem, a ne izolirani slučaj
Unatoč različitim metodologijama i lokacijama, svjetske studije pokazuju sličnu distribuciju mikroplastike u zatvorenim prostorima. Iako ovo novo istraživanje nije obuhvatilo nanoplastiku (manju od 1 mikrometra), modeli predviđaju milijune takvih čestica po kubičnom metru.
Sva ta otkrića postavljaju hitno pitanje, koliko mikroplastike naši organizmi mogu sigurno podnijeti kad 90% vremena provodimo u zatvorenom prostoru?
Izvor: StudyFinds
