Iako ga danas uzimamo zdravo za gotovo, povijest GPS-a (Global Position System) je duga i nadasve zanimljiva. Danas svaki pametni telefon ima ugrađen GPS, svaki novi gadget po defaultu dolazi s ovom tehnologijom koja nam je omogućila da se više nikad ne izgubimo — osim ako nam se baterija isprazni.

Ideja o GPS-u kreće 1957. godine kada je Rusija lansirala Sputnik, satelit koji je emitirao radio signal, a kojim je započela utrka za osvajanje svemira između Amerike i Rusije. Nakon lansiranja Sputnika, dvojica znanstvenika iz Applied Physics Laboratorya shvatili su da mogu pratiti taj signal te odrediti poziciju na kojoj se nalazi satelit. Naime, znanstvenici su shvatili da se približavanjem satelita valovi signala skraćuju, odnosno produžuju kada se satelit počeo udaljavati. 

Ovo je poznato kao Dopplerov efekt i najbolji primjer jest prolazak sirene hitne pomoći ili policije, odnosno mogli ste primijetit različit tonalitet jureće hitne pomoći kad se približava odnosno udaljava od vas.

Slavimo 25 godina GPS-a, bez kojeg bi današnji smarpthonei bili skoro beskorisni

Wikipedia

Koristeći se prvim komercijalnim računalom u SAD-u — UNIVAC, znanstvenici su bili u mogućnosti odrediti putanju Sputnika, a godinu dana kasnije otkrili su kako locirati objekt na Zemlji pomoću pozicije satelita. Kasnije je cijeli projekt preuzela DARPA, koja je 1964. godine lansirala novi satelit kroz prvi satelitski navigacijski program TRANSIT, koji je služio za prikupljanje informacija o njihovim raketama u podmornicama.

Razvoj, lansiranje i održavanje satelita za GPS koštao je današnjih 8 milijardi dolara, stoga neki kažu da nije bilo hladnog rata, GPS vrlo vjerojatno ne bi postojao, jer su Amerikanci morao lansirati nuklearne rakete od bilo kuda.

Slavimo 25 godina GPS-a, bez kojeg bi današnji smarpthonei bili skoro beskorisni
Sada, kada znamo kratku povijest gdje je i kako je nastao GPS, osvrnimo se na današnju tehnologiju. Dakle GPS se oslanja na podatke koje prikuplja od 24 satelita koji lete na visini od 20.000 kilometara u jednoj od šest različitih orbita.  Svaki taj satelit, težak tonu, na sebi nosi velike solarne ćelije i usporede radi, velik je kao žirafa. U svakom momentu, svaki satelit šalje signal koji ga identificira, te tako pruža podatak o vremenu i lokaciji na kojoj se nalazi.

GPS uređaji tako “love” signal i uspoređuju vrijeme kada su ga primili s vremenom kada je signal poslan, te pomoću vrlo brze kalkulacije može se točno odrediti udaljenost satelita. Vrlo zanimljiva činjenica jest da upravo ova tehnologija koristi Einsteinovu teoriju, koja kaže da se vrijeme van gravitacijskog polja kreće brže nego unutar njega. Suprotna stvar vrijedi za satelit koji se kreće brzinom od 14.000 km/h, odnosno 0.001% brzine svjetlosti, što znači da se može osjetiti lagana vremenska razlika, što znači da sat na satelitu teče sporije nego kod nas na zemlji.

Komercijalizacija GPS-a počela je nakon što su Rusi srušili Korejski Air Lines 1983. godine radi leta nad zabranjenim prostorom. Tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan obećao je da će se GPS moći koristiti u civilne svrhe. 14. veljače 1984. prvi moderni GPS satelit trebao je uzletjeti na space shuttleu no sve je odgođeno radi katastrofe koja se dogodila na Challengeru tri godine ranije. 1994. godine upotpunjena je flota GPS-a koja trenutno sadrži 32 satelita u orbiti. 

Iako se u početku GPS koristio samo u vojne svrhe, te je u strahu od neprijatelja, američka vojska degradirala informacije civilima koji su mogli GPS-om odrediti lokaciju unutar 100m, 2000. godine predsjednik Clinton je omogućio korištenje s većom preciznošću od 5 do 10 metara za sve ljude. 

Ostatak priče znamo. GPS se koristi u svakom uređaju, a neke tvrtke poput Foursquarea izgradili su multimilijunski posao zahvaljujući upravo lokacijama. Danas se stvaraju novi globalni sustavi navigacije, pa tako Europska unije razvija Galileo, a kina Beidou, koji bi mogli postati alternative GPS-u kakvog danas poznajemo.