Zbog poteškoća u fiksnoj i mobilnoj mreži Hrvatskog Telekoma, u gotovo cijeloj državi korisnici danas nisu mogli uspostavljati glasovne pozive (i u trenutku pisanja teksta, još uvijek ne mogu). No, iako je to predstavljalo neugodnosti građanima, ukazalo je i na jedan puno ozbiljniji problem. Činjenicu da su zbog poteškoća u mreži jednog telekom operatora, nedostupne bile i sve hitne službe.
Tako su građani, koji su pokušali nazvati Centar 112, dobiti policiju, vatrogasce ili hitnu pomoć, naišli na zid.
Iako su te službe relativno brzo reagirale i objavile alternativne brojeve telefona, ostaje pitanje - zašto se uopće dogodilo da su one bile nedostupne i zašto Hrvatska nema plan B koji bi se aktivirao u takvim slučajevima?
Upravo smo to pitanje postavili informatičkom stručnjaku Lucijanu Cariću.
Do problema je došlo zbog nekompetencije. Ključni sustavi moraju biti spojeni na dvije ili više nezavisnih i međusobno nepovezanih i neovisnih infrastruktura. Ovo je ogromna sramota i skandal za cijelu državu i više njenih ministarstava, Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, ali i mnoge druge institucije, oštar je u svom komentaru za Zimo Carić.
Na pitanje što građanima preostaje u takvom slučaju, kad bezuspješno pokušavaju dobiti Hitnu pomoć ili vatrogasce, Carić je veoma slikovit.
Građani se doslovno mogu slikati. Postoje navodni pričuvni brojevi, ali ako vaš operater ne radi potpuno vam je svejedno jer ionako nećete moći nazvati taj rezervni broj. Naravno pitanje je i da li su ti brojevi poznati i kako do njih doći u ovakvoj situaciji kada i vaš operater ne radi. No, problem operatera je između njega i njegovih korisnika. Ispad ključne državne infrastrukture je neviđena sramota i skandal koja svjedoči o razmjerima rasula i nekompetencije, ponavlja.
Zanimalo nas je postoji li kakav "plan B" koji bi se mogao aktivirati u ovakvim slučajevima, ili, primjerice, u slučaju ozbiljnijih problema i kibernetičkih napada?
Ako je nešto zajedničko u hrvatskoj birokraciji, vlasti, javnim službama to je potpuna nekompetencija, nepotizam i uhljebništvo. Na ključne pozicije se ljudi postavljaju jer su "naši" ili "nečiji", bez imalo stručnih znanja - kao što se jučer moglo vidjeti u otužnom nastupu predstavnika vlade u Otvorenom oko hrvatske informatike. Takvi ljudi uglavnom se bave osobnim dobicima i probitcima, korupcijom i kriminalom, a ne strukom - jer o njoj ionako nemaju pojma, oštro ističe Carić.
Na pitanje kako ovaj problem rješavaju druge zemlje ističe kako nije upoznat s tim, ali i daje svoje viđenje što bi trebalo napraviti.
Udvajanje ili uvišestručavanje takvih sustava preko nezavisnih i nepovezanih pružatelja usluge je standard čak i za neka manja i srednja poduzeća, dok bi za državu i ozbiljne tvrtke trebao biti conditio sine qua non, pa to su osnovna načela sigurnosti, zaključuje Carić.
Kontaktirali smo i stručnjaka za informacijsku sigurnost Alena Delića, koji je samo kratko poručio da bi trebao postojati ne samo "plan B", nego i "plan C" u takvim situacijama. Isto tako, smatra da bi o tome trebali biti educirani i građani.
Problem je što su u ovom slučaju i Hrvatski Telekom i hitne službe, o alternativnim brojevima obavještavali putem svojih društvenih mreža i medija. HT je čak svojim korisnicima sugerirao da koriste aplikacije poput WhatsAppa ili Vibera za uspostavljanje poziva putem interneta.
No, postavlja se pitanje što je sa starijim građanima, onima kojima najviše trebaju usluge hitnih službi i koji većinom nisu vični modernim načinima komunikacije.
A što je zapravo bio uzrok cijeloj ovoj situaciji? Kako ističu u HT-u, "sistemska greška" odnosno "problem je bio u funkcioniranju signalnih čvorova koji usmjeravaju signalne poruke zadužene za uspostavu".
Iako su čvorovi georedundantni, napominje HT, dolazi do preopterećenja, što nije uobičajena situacija, te radi toga dolazi i do poteškoća u uspostavi glasovnih poziva u mobilnoj i fiksnoj mreži.
Za većinu građana ovo ne znači ništa, osim da i dalje ne mogu nazvati Hitnu, vatrogasce, ali i bilo koga drugoga tko koristi HT-ove usluge.
