Od drevnog Egipta do moderne znanosti, ljudi se već stoljećima bore s posljedicama sunčevog zračenja. Ipak, biologija opeklina od sunca mnogima ostaje nejasna, posebice kada je riječ o povezanosti s rakom kože i procesima obnove tijela nakon oštećenja. Razumijevanje što se događa na staničnoj razini otkriva upalni odgovor organizma i dugoročne rizike po zdravlje.
Upalna reakcija
Opekline od sunca su upalna reakcija, objašnjava Lesley Rhodes sa Sveučilišta u Manchesteru za New Scientist. Kada ultraljubičasto (UV) zračenje prodre u vanjski sloj kože (epidermu), oštećuje proteine, masti i DNK, što pokreće upalu. Većina tih oštećenja dolazi od UVB zraka.
UVB je, kao pravilo, 1000 puta učinkovitiji od UVA u izazivanju opeklina od sunca, kaže za navedeni portal Antony Young s King’s Collegea u Londonu. UVB zrake pokreću lančanu reakciju u kojoj stanice kože otpuštaju molekule, koje šire krvne žile u dubljem sloju kože, odnosno dermisu. Povećan protok krvi uzrokuje crvenilo, oticanje i privlači imunološke stanice, dodatno pojačavajući nastalu upalu.
Vidljivi učinci, teške opekline i obnavljanje kože
Osobe svjetlije puti razvijaju ružičasti ili crveni ton kože, dok kod tamnijih tenova može doći do nijansi tona crvene, sive, smeđe ili crne boje kože. Tekućina curi u tkiva i uzrokuje oticanje, a bol nastaje zbog stimulacije živčanih završetaka.
Teže opekline mogu izazvati mjehure. Tada su stanice epiderme toliko oštećene da odumiru, a među slojevima kože se stvara prostor ispunjen tekućinom.
Blaga opeklina od sunca će se povući brže nego teža opeklina, kod koje učinci mogu potrajati 72 sata ili više, napominje Rhodes. Proces zacjeljivanja počinje kada imunološke stanice počnu otpuštati protuupalne molekule. To je upala koja se sama razrješava, kaže Rhodes.
Kako ozdravljenje napreduje, krvne žile se sužavaju, a simptomi se povlače. Matične stanice u epidermi ubrzavaju proizvodnju novih stanica koje zamjenjuju oštećene, koje se ljušte s površine kože. Koža se uvijek obnavlja, ali UV oštećenje pojačava tu izmjenu stanica, napominje pak Young.
Iako su široko korišteni, losioni nakon sunčanja i aloe vera nemaju kvalitetne dokaze da ubrzavaju oporavak kože. Njihovo djelovanje uglavnom pruža osjećaj hlađenja. Hladni oblozi i analgetici poput ibuprofena ili paracetamola mogu dodatno ublažiti nelagodu izazvanu opeklinama od sunca.
Dugoročne posljedice, DNK oštećenja i prevencija
Čak i kad crvenilo nestane, DNK oštećenja mogu ostati. Dolazi do oštećenja DNK i stanice popravljaju tu štetu, ali taj popravak nije 100 posto savršen, upozorava Young. Takve pogreške mogu dovesti do mutacija koje s vremenom povećavaju rizik od raka kože.
Neka istraživanja sugeriraju da pet opeklina od sunca tijekom desetljeća može više nego udvostručiti rizik od melanoma. Međutim, ti podaci se temelje na subjektivnim sjećanjima ispitanika, što ograničava njihovu točnost.
Melanin djelomično štiti DNK od UV zračenja, pa osobe tamnije puti imaju niži rizik od raka kože, ali nisu imune na opekline i stanična oštećenja.
Rachel Abbott iz Sveučilišne bolnice Wales u Velikoj Britaniji preporučuje korištenje kreme za sunčanje kada je UV indeks 3 ili viši. U Hrvatskoj, primjerice, to je obično između 10:00 i 17:00 sati tijekom ljetnih vrućina, što je jasno istaknuto i na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Bliže ekvatoru, UV razine mogu biti visoke tijekom cijele godine.
Abbot savjetuje i korištenje besplatnih aplikacija koje pokazuju lokalni UV indeks. Koristim je svaki dan, kaže Abbott za New Scientist.
Mnogi ljudi nanose premalo kreme. Young savjetuje da se koristi SPF 50 kao standard: Većina ljudi ne nanosi kremu za sunčanje u debljini u kojoj je testirana, upozorava, a o istoj temi smo nedavno i sami pisali. Zaštitna odjeća, šeširi i izbjegavanje sunca u podnevnim satima također učinkovito smanjuju rizik.
Cijena ispod površine
Opeklina od sunca možda djeluje prolazno, ali njezin biološki trag se zbraja. Jedan neoprezan dan pod suncem može ostaviti trajne promjene u staničnoj memoriji kože, povećavajući rizik i ubrzavajući dolazak ozbiljnijih oštećenja.
