Tijekom pandemije otkrili smo koliko nam je u svakodnevnom životu bitna komunikacija. Zaštitne maske koje prekrivaju polovicu lica, štite od virusa, ali istovremeno onemogućuju one bitne stvari poput čitanja izraza lica ili usana. Pridodamo li tome i prigušeni glas, opet zbog maske, jasno je zašto imamo osjećaj da tijekom nošenja maske moramo glasnije pričati i više gestikulirati.
Kako bi riješili taj problem, britanski znanstvenici udružili su snage s inženjerima koji rade na Formuli 1, ne bi li razvili novi uređaj koji bi omogućio medicinskim radnicima lakšu međusobnu komunikaciju tijekom nošenja maske i vizira.
Rezultat je MedicCom, sustav temeljen na tehnologiji koju koriste momčadi i vozači tijekom utrka Formule 1. Radi se o kombinaciji mikrofona koji se postavlja na grlo osobe koja ga nosi, kako bi se pojačao zvuk, što omogućava drugoj osobi da bolje čuje i razumije što se govori. Osim toga, opremljen je i Bluetooth vezom za povezivanje s pametnim telefonom, što medicinskom osoblju omogućuje da, bez uklanjanja zaštitne opreme, obavljaju telefonske pozive.
Ekipa sa Sveučilišta Leicester, koja je radila na sustavu, istaknula je kako on smanjuje komunikacijske probleme s kojima se susreće medicinsko osoblje opremljeno zaštitnom opremom. Sustav je već spreman za testiranje diljem medicinskih ustanova u Velikoj Britaniji.
Čak i ako netko stoji uz vas, a vi ste obučeni u zaštitnu opremu od glave do pete, morat ćete vikati kako biste se razumijeli. To ne samo da je iscrpljujuće, već može dovesti do grešaka u komunikaciji koje mogu biti pogubne za pacijeta. Upravo je dobra komunikacija izuzetno važna u brizi za pacijenta, istaknuo je profesor hitne medicine sa Sveučilišta Leicester i autor MedicComa, Tim Coats.
Dodao je kako su tijekom razvoja MedicComa informacije koje su dobili od inženjera iz Formule 1 bile neprocjenjive.
Mogli smo iskoristiti njihovo znanje elektroinženjerstva i njihove prostore za razvoj prototipova te u šest mjeseci proizvesti uređaj za koji bi nam inače bile potrebne godine, dodao je Coats.
Izvor: Sveučilište Leicester
