Američki astronauti Butch Wilmore i Suni Williams, koji su putovali na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) u Boeingovoj letjelici Starliner u lipnju 2024. godine, napokon su se vratili na Zemlju. Njihova misija, koja je trebala trajati samo osam ili devet dana, zbog tehničkih problema s letjelicom produljila se na više od devet mjeseci.
Iako su i Wilmore i Williams iskusni astronauti, produljeni boravak u svemiru u uvjetima mikrogravitacije neizbježno će ostaviti posljedice na njihovo zdravlje.
Williams je u razgovoru sa učenicima Srednje škole Needham nakon više od 230 dana provedenih u mikrogravitaciji priznala kako teško obavlja osnovne fizičke zadatke.
Ovdje sam dovoljno dugo, da se pokušavam sjetiti kako je to hodati. Nisam hodala. Nisam sjela. Nisam legla, rekla je učenicima tijekom videopoziva.
A to nisu jedini problemi s kojima su se suočili tijekom dugog boravka na ISS-u.
Rizici od zračenja tijekom produženih boravaka na ISS-u
Duži boravak u svemiru povećava izloženost astronauta kozmičkom zračenju. Iako orbita ISS-a nudi djelomičnu zaštitu putem Zemljine magnetosfere, astronauti se još uvijek suočavaju s povećanim rizicima.
Butch i Suni... neće biti izloženi dovoljnom zračenju da izazovu ozbiljne utjecaje na tjelesne sustave, ali dugotrajno izlaganje... moglo bi dovesti do povećanja rizika od raka, izjavila je još u rujnu za ABC News dr. Rihana Bokhari s američkog Medicinskog fakulteta Baylor.
Astronauti na ISS-u obično apsorbiraju između 80 i 160 mSv (milisilverta) zračenja tijekom šest mjeseci, odnosno puno više od godišnjih 2 mSv koliko apsorbira prosječan čovjek na Zemlji. NASA izjednačuje 1 mSv svemirskog zračenja s otprilike tri rendgenske snimke prsnog koša.
Gubitak koštane mase
U studiji iz 2022. godine znanstvenici su skenirali zapešća i gležnjeve 17 astronauta prije, tijekom i nakon boravka na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Gustoća kostiju koju su astronauti izgubili bila je jednaka količini koju bi izgubili u nekoliko desetljeća da su na Zemlji, otkriveno je u tom istraživanju.
Otkriveno je da se gustoća potkoljenice devetero astronauta nije u potpunosti oporavila nakon godinu dana na Zemlji te da im još uvijek im nedostaje koštane mase na razini gubitka od desetak godina na Zemlji. Astronauti koji su išli u najduže misije, koje su trajale od četiri do sedam mjeseci na ISS-u, najsporije su se oporavljali.
Isto istraživanje pokazalo je i kako svemirski let mijenja strukturu samih kostiju.
Problemi s noktima, problemi s mokrenjem i erektilna disfunkcija
Jedna posebno uznemirujuća posljedica produženog boravka u svemiru jest i fenomen koji se javlja nakon svemirske šetnje, kada astronauti doživljavaju neočekivani gubitak noktiju.
To neobično stanje, poznato kao oniholiza, više je povezano s atmosferskim tlakom nego s gravitacijom. Minimalni pritisak okoline u svemiru, bitan za sigurnost tijekom aktivnosti izvan broda, predstavlja izazov za dizajn svemirskog odijela, posebno za ruke. Astronauti se često suočavaju s ozljedama ruku zbog rukavica pod pritiskom koje ograničavaju kretanje i stvaraju točke pritiska.
Isto tako, produžen boravak u svemiru utječe čak i na mokrenje i potencijalnu erektilnu disfunkciju.
Kakvo je stvarno zdravstveno stanje dvoje astronauta, bit će poznato za koji dan, nakon što obave sve liječničke preglede koji su standardna procedura za sve astronaute koji se vraćaju iz misija na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Iako će njihov produljeni boravak u svemiru i posljedice na njihovo zdravlje dati vrijedne uvide liječnicima i znanstvenicima o tome kako bi dugotrajna svemirska putovanja ili boravak u svemiru, mogli utjecati na ljude, jasno je da su Wilmore i Williams i sami (nehotice) postali svojevrsni "pokusni kunići".
