Posljednjih godina umjetna se inteligencija razvija velikom brzinom. No, još uvijek je daleko od onog stupnja razvoja o kojem smo mogli čitati u djelima znanstvene fantastike. I dok ovih dana naslovnice medija pune priče o ChatGPT-u i njegovim mogućnostima, u NASA-i su prepoznali potencijal umjetne inteligencije za putovanja u svemir.
Naime, iskoristili su njene mogućnosti ne bi li napravili testne dizajne svemirskih letjelica i opreme za misije u svemir. I ugodno su se iznenadili. Dizajn koji potpisuje umjetna inteligencija možda nalikuje na nešto izvanzemaljsko, ali je lakše, izdržljivije i brže za napraviti nego kad dizajniraju ljudi.
Izgledaju pomalo strano i čudno, rekao je istraživač Ryan McClelland, ali kad ih vidite u funkciji, to stvarno ima smisla.
McClelland za izradu specijaliziranih, jednokratnih dijelova iskoristio komercijalno dostupan AI softver i proizveo predmete koje opisuje da su "evoluirane strukture".
No, AI ne može napraviti dijelove potrebne za neku misiju bez pomoći čovjekta. Tako stručnjak za računalno potpomognuti dizajn (CAD) počinje sa zahtjevima misije i ucrtava površine na kojima se dio povezuje s instrumentom ili svemirskom letjelicom, sve vijke i priključke za elektroniku i drugu opremu. Određuje gdje bi trebala prolaziti kakva laserska zraka ili optički senzor, ali i određuje prostor koji mora ostati slobodan kako bi se taj AI predmet mogao montirati.
Nakon što su definirana sva "zabranjena područja", AI u samo sat ili dva stvara potpuno novu i prilično složenu strukturu.
Algoritmima je potrebno ljudsko oko, pojašnjava McClelland. Ljudska intuicija zna što izgleda dobro, ali prepušten sam sebi, algoritam ponekad može učiniti strukture pretankima.
McClelland ističe kako AI razvijene strukture štede do dvije trećine težine u usporedbi s tradicionalnim komponentama.
Možete izvršiti dizajn, analizu i izradu dijela prototipa i imati ga u rukama za samo tjedan dana. To može biti radikalno brzo u usporedbi s načinom na koji smo navikli raditi, dodao je.
Uz to što AI može brže osmisliti novi dizajn i napraviti komponentu lakšom, čini ju i izdržljivijom.
Otkrili smo da zapravo smanjuje rizik. Nakon ovih analiza stresa, nalazimo da dijelovi koje je generirao algoritam nemaju koncentracije stresa koje imate s ljudskim dizajnom. Faktori stresa gotovo su deset puta niži od dijelova koje proizvodi stručnjak, dodaje McClelland.
McClellandove komponente pronašle su svoje mjesto u različitim fazama NASA-inih misija.
Tako je dizajnirao skelu od titana za stražnji dio teleskopa EXCITE (EXoplanet Climate Infrared TElescope), na kojoj je IR prijemnik smješten unutar aluminijske kriogene komore povezuje s pločom od karbonskih vlakana koja podupire primarno zrcalo. U prijevodu morao je osmisliti kako koristiti različite materijale s veoma različitim svojstvima toplinske ekspanzije.
Ako ste tvrtka za motocikle ili automobile, možda postoji samo jedan dizajn šasije koji ćete proizvesti, a onda ćete ih proizvesti hrpu. Ovdje u NASA-i svake godine izrađujemo tisuće dijelova po narudžbi, objašnjava McClelland.
Uvjeren je kako će 3D ispis sa smolama i metalima otključati budućnost dizajna potpomognutog umjetnom inteligencijom, omogućujući veće komponente kao što su strukturne rešetke, složene sustave koji se pomiču ili rasklapaju ili naprednu preciznu optiku.
Ove tehnike mogle bi omogućiti NASA-i i komercijalnim partnerima da izgrade veće komponente u orbiti koje inače ne bi stale u standardnu raketu za lansiranje, čak bi mogle olakšati izgradnju na Mjesecu ili Marsu koristeći materijale pronađene na tim lokacijama, ističe McClelland, a to bi moglo omogućiti ljudima da odu dalje no što su mislili.
Izvor: NASA
