Brojne kemikalije koje je čovjek stvorio ne bi li poboljšao industriju, s vremenom su se pokazale izuzetno štetnima. Tom popisu možemo dodati još jednu, koja je do kraja 20. stoljeća bila u širokoj upotrebi.
Poznata kao "vječna kemikalija" PFOS (perfluorooktansulfonska kiselina), u najnovijoj studiji objavljenoj u JHEP Reports, povezana je s nastankom raka jetre u ljudi. Dugo se godina koristila kao ključni sastojak u vodotpornom sredstvu Scotchguard, a izbačena je iz upotrebe nakon što su neka ispitivanja pokazala njenu štetnost na okoliš.
No, iako se službeno ne koristi više od 20 godina, ovu je kemikaliju i dalje moguće detektirati u okolišu diljem svijeta.
Studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Južne Kalifornije i Škole medicine Icahn na Mount Sinaiju, potvrdila je povezanost između ove "vječne kemikalije" i posebno smrtonosnog oblika raka jetre.
Kako navode u studiji, hepatocelularni karcinom (HCC) odgovoran je za četiri od pet slučajeva raka u svijetu, a također se smatra jednim od najsmrtnonosnijih vrsta raka. Najveći rizični čimbenik za razvoj HCC-a smatra se ciroza bilo kojeg uzroka - prekomjerne konzumacije alkohola, šećerne bolest, debljine i masnih promjena jetre te infekcije virusima hepatitisa B i C.
Znanstvenici navode kako se ukupna incidencija HCC-a smanjila tijekom proteklog desetljeća, no porast broja pretilih i osoba koje pate od visokog kolesterola, mogao bi ponovno povećati broj HCC-a. Tome bi sad mogli dodati i okolišne faktore. Naime, znanstvenici su utvrdili kako se tragovi PFOS-a, ali i perfluroktanoata (PFOA) i perfluoroheksan sulfonata (PFHxS) nalaze u vodi, a zbog svog vremena poluraspada od sedam godina, nalazit će se još neko vrijeme.
Ranije studije već su utvrdile kako velik postotak odrasle populacije u svijetu, u svojoj krvi ima mjerljive koncentracije ovih spojeva (u SAD-u taj broj iznosi čak 98 posto) pa se znanstvenici pitaju postoji li razina kontaminacije koja bi se mogla smatrati sigurnom?
Istraživači sa Sveučilišta Južne Kalifornije, u suradnji sa Sveučilištem Hawaii analizirali su krv 50 osoba s dijagnozom HCC-a i usporedili ju s uzorcima 50 dobrovoljaca bez dijagnoze. Uspoređujući razine različitih tipova kemikalija u uzorcima krvi uzetima prije razvoja raka jetre, znanstvenici su uspjeli povezati prisutnost PFOS-a i pojavu HCC-a.
Znanstvenici su utvrdili kako PFOS mijenja normalne procese metabolizma glukoze, žučne kiseline i metabolizma vrste aminokiselina koje se nazivaju aminokiseline razgranatog lanca u jetri. Poremećaj normalnih metaboličkih procesa u jetri može uzrokovati nakupljanje više masti u jetri, stanje poznato kao nealkoholna masna bolest jetre ili NAFLD. Posljednjih godina došlo je do dramatičnog i neobjašnjivog porasta NAFLD-a diljem svijeta, što je zabrinjavajuće jer ljudi s NAFLD-om imaju mnogo veći rizik od razvoja raka jetre.
Oni koji su imali 10 posto PFOS-a u krvi, imali su 4,5 puta veću šansu za obolijevanje od HCC-a, nego oni koji su imali nižu razinu kemikalije.
Ova studija popunjava važnu prazninu u našem razumijevanju pravih posljedica izloženosti ovim kemikalijama, kaže glavna autorica studije, Leda Chatzi, profesorica javnog zdravstva Medicinskog fakulteta Keck.
Iako bi ova studija mogla dati nove uvide u mehanizme bolesti jetre koje su uzrokovane okolišnim faktorima, stručnjaci upozoravaju kako je potrebno provesti širu studiju kako bi se njihovi zaključci potvrdili. Također, dodaju, potrebno je utvrditi koja bi točno razina kemikalija u okolišu (a onda i ljudskom tijelu) mogla biti "sigurna" kako bi se znalo na vrijeme ograničiti njihovu upotrebu.