Velika jama u Sibiru koja se brzo širi, poznata kao krater Batagajka, privukla je pozornost znanstvenika zbog svoje alarmantne stope rasta i uvida koje bi mogla ponuditi o budućnosti Zemlje. Prvi put primijećena kao mala pukotina 1960-ih, ta geološka anomalija se od tada transformirala u ogromnu provaliju, koja se utrostručila u veličini od 1991. do 2018. godine, kako je izvijestio US Geological Survey.
Krater, koji se često naziva "vratima pakla", zapravo nije krater, već "retrogresivna otapajuća recesija", koja nastaje kada otapanje permafrosta uzrokuje urušavanje tla, što dovodi do klizišta.
Jasan vizualni podsjetnik klimatskih promjena
Arktik, koji se zagrijava brže od drugih regija, doživljava široko rasprostranjeno otapanje permafrosta (vječnog leda). Taj proces odmrzavanja u atmosferu oslobađa prethodno zarobljeni ugljični dioksid i metan, moćne stakleničke plinove, dodatno ubrzavajući globalno zatopljenje. Krater Batagajka, najveći te vrste, nudi uvid u taj ubrzani ciklus.
Vječni led nije, recimo to tako, najfotogeničniji prizor. Uglavnom govorite o smrznutoj zemlji pod tlom, koju po definiciji često ne možete vidjeti osim ako je na neki način izložena, kao u ovom krateru, primijetio je Roger Michaelides, geofizičar sa Sveučilišta Washington u St. Louisu, za Business Insider. Vidljivo urušavanje, međutim, pretvara ovaj skriveni fenomen u jasan vizualni podsjetnik na klimatske promjene.
Upozorenje znanstvenika
Otapanje permafrosta, koje bi moglo imati ozbiljne implikacije na globalnu klimu, još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno. Znanstvenici upozoravaju da bi to moglo brzo pogoršati klimatsku krizu. Permafrost pokriva 15 posto sjeverne hemisfere, držeći dvostruko više ugljika nego Zemljina atmosfera. Ako se ne zaustavi, otopljenje bi moglo osloboditi emisije usporedive s onima velike industrijske nacije do 2100. godine.
Puno toga ne znamo o ovoj povratnoj petlji i kako će se nužno odigrati, ali postoji potencijal za vrlo velike promjene klimatskog sustava koje se događaju tijekom vrlo, vrlo brzih geoloških vremenskih razmjera, upozorio je Michaelides.
Nedavno istraživanje objavljena u časopisu Geomorphology koristila su satelitske podatke i podatke dronova za izradu 3D modela kratera Batagajke. Ti modeli su otkrili da obujam kratera raste za oko milijun kubičnih metara godišnje, oslobađajući 4000 do 5000 tona ugljika svake godine, što je ekvivalentno emisijama iz 1700 do 2100 kućanstava.
Te su vrijednosti doista impresivne, istaknuo je Alexander Kizjakov, vodeći autor navedenog istraživanja s Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov. Takva su otkrića presudna za predviđanje budućeg ponašanja permafrosta i njegovog utjecaja na globalne emisije.
