Vijest kako je Novi Zeland zakonskim odredbama "cyberbullying" i službeno proglasio zločinom prenijeli su mnogi svjetski mediji, Hrvatska takav zakon ima već duže vrijeme, ali...
Uvijek postoji taj famozni "ali", pa tako i u ovom slučaju zakonske regulative koja bi zlostavljačima na internetu trebala zagorčati život. Upravo zbog tog razloga je virtualno zlostavljanje na Novom Zelandu postalo kriminalno djelo. Svi oni koji na webu drugima upućuju poruke koje su rasističke, seksističke, koje vrijeđaju njihova uvjerenja, bilo da se radi o vjerskim, spolnim ili bilo kojim drugim, mogu se kazniti zatvorom do najviše dvije godine. Zakonodavci na Novom Zelandu su objasnili kako sve uvredljive, prijeteće ili podcjenjivačke poruke mogu "izazvati ozbiljan emocionalni stres" kod žrtve. Kako bi sve mogli lakše kontrolirati na Novom Zelandu će osnovati digitalnu agenciju koja će se baviti isključivo žalbama onih koji su primili poruke uznemirujućeg sadržaja. Ako, primjerice, Facebook ili Twitter nisu uklonili takve poruke, onda će nova agencija to zatražiti od njih i poruke će biti pobrisane u roku od 48 sati.
Kako će sve izgleda na Novom Zelandu, ne znamo, ali znamo otprilike kako to izgleda u Hrvatskoj, koja od 1. siječnja 2013. ima sličan zakon koji je trebao na što manju moguću mjeru smanjiti, između ostalog, i vrijeđanje na internetu. Radi se o Kaznenom zakonu koji, vjerojatno, kao i svaki naš zakon ima "trilijun točaka, članaka i paragrafa" ali se u praksi ne provodi gotovo ništa. Činjenica je kako je "cyberbulling" ili u slobodnom prijevodu virtualno zlostavljanje postalo u zabrinjavajućoj mjeri način života za mnoge. Vrijeđa se sve i svakoga, bez ikakve "ručne kočnice", moderatori na brojnim forumima ni ne stignu pratiti lavinu uvreda, a o tome je li netko završio iza rešetaka zbog vrijeđanja sugovornika gotovo da i nema vijesti. Naravno, može se periodično "zalomiti" da nekoga osude zbog vrijeđanja, no u pravilu to se događa samo i isključivo kada su meta vrijeđanja - političari. I to po mogućnosti oni koji su trenutačno na vlasti...
Ako bi se zakon primjenjivao, dovoljno bi na dnevnoj bazi bilo prošetati internetskim portalima i pregledati komentare na pojedine tekstove. Neću pretjerati ako konstatiram da ih je više od 70% napisano isključivo s ciljem da se autora teksta nazove "idiotom, debilom, neznalicom, propalicom, gubitnikom, izgubljenim slučajem" ili nekim drugim daleko radikalnijim pridjevom koji normalnim ljudima ne bi pao napamet, a kamo li da bi ga napisali. I to, pazite, pišu ljudi s javnim profilima s Facebooka, što se tek događa ili krinke anonimnosti na pojedinom forumu vjerojatno znate i sami. Tko takve kažnjava, tko bi ih trebao kažnjavati? Policija? Po čijoj prijavi? Autora teksta, nekog od normalnih ili pristojnih komentatora ili digitalna agencija poput ove na Novom Zelandu? O tome nitko nema blage veze, iz vrlo jednostavnog razloga - spomenuti Kazneni zakon, kao i većina sličnih, napisan je samo da bismo mogli konstatirati kako mi zakon imamo.
Ako i postoji država u kojoj je sintagma kako je zakon zapravo samo "mrtvo slovo na papiru", onda je Hrvatska, bojim se, u najozbiljnijoj konkurenciji da preuzme primat... Tu više nije riječ o sporadičnim, izoliranim incidentima, već je vrijeđanje svih i svakoga mnogima postalo način života i smisao obitavanja na internetu. Pritom se ne skrivaju, dapače, sa stvarnim imenima i prezimenima objavljuju degutantne komentare i nikome se, uglavnom, ne dogodi ništa. Ali, eto, glavno je da možemo konstatirati kako i mi zakon protiv vrijeđanja na internetu imamo.
Foto via Flickr
