Po svim kriterijima koji određuju uspješnost u inovacijama, Hrvatska stoji loše. Na europskom smo dnu po ulaganjima u istraživanje i razvoj. Broj priznatih patenata na europskoj je razini zanemariv, a sama struktura istraživača dokazuje koliko je sustav loše posložen.

Najviše ih radi u školskom sustavu. Druga razina je zaposlenost u samoj državi, dakle država također zapošljava određeni broj istraživača i njih je također pozamašan broj, otprilike 25 posto. Onih koji rade u školstvu je više od 60 posto, a onih koji rade direktno u industriji, dakle na stvaranju novih vrijednosti, patenata i svega što donosi dodanu vrijednost proizvodima u društvu je samo 15 posto, pojašnjava Emir Džanić, stručnjak za inovacije.

U Južnoj Koreji, jednoj od najinovativnijih država svijeta, ti su omjeri pak potpuno obrnuti. Tamo tek 20 posto istraživača radi u školstvu, a više od 70 posto u gospodarstvu. Slično je i susjednoj nam
Sloveniji. Pa ni ne čudi da smo na Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju bolji jedino od Bugarske i Rumunjske. I tako već godinama.

Mi imamo kulturološku asumpciju, a to je da jako volimo status quo. Da se ne mičemo nigdje, da ne talasamo ako nije potrebno, a to je naravno suprotno s filozofijom inoviranja koja ustvari implicira da smo živahni, agilniji i da brzo radimo na novim idejama i implementaciji tih ideja što je još važnije, ističe Džanić.

No iako malo Hrvatska ima inovatora i inovativnih tvrtki na koje može biti ponosna. No oni su nažalost pojedinačni slučajevi nastali na entuzijazmu pojedinaca. Jedna od takvih je i mala zagrebačka IT tvrtka koja se može pohvaliti s više od 70 nagrada za inovacije – inovacija koje su nastale na pet patenata s područja ICT-a.

Radimo jedno napredno korisničko sučelje koje omogućava personaliziranu komunikaciju između računala i osobe koja stoji ispred korisničkog sučelja i to tako da se tim sučeljem upravlja pokretom ruke, odnosno gestom, znači bez dodira što je danas vrlo važno. Drugi dio je vezan što se tiče samog prepoznavanja spola, dobne grupe i emocija na bazi izraza lica, objašnjava Tomislav Bronzin, osnivač i direktor IT tvrtke.

No ovaj uspješan hrvatski inovator objašnjava da inovacija, sama po sebi, ne znači puno.

Jako je bitno inovirati, ali još bitnije komercijalizirati inovacije. To nije isto. Netko može imati ideju. Od ideje do prototipa je dug put, od prototipa do proizvoda pa onda čitave game proizvoda je još duži put, kaže Bronzin.

Zašto smo loši u inovacijama? Zašto smo loši u inovacijama? (Foto: Informer)

Inovaciju mora prepoznati tržište, a u slučaju Bronzinove tvrtke to je tržište Bliskog istoka i Srednje Azije. No ono što je specifičnost njihovog pametnog i na umjetnoj inteligenciji temeljenog korisničkog sučelja je činjenica da isto može biti ugrađeno u različite proizvode, može se primjenjivati u različite svrhe te tako povećati konkurentnost tvrtke koja ga koristi. Pametna sučelja tako mogu biti na hladnjacima, mogu se koristiti za marketing, ali i u prodaji karata.

Radili smo s jednom tvrtkom koja radi prodaju karata gdje smo deset puta smanjili cijenu hardvera koji je potreban za upotrebu a na kraju se ispostavilo da smo napravili digitalnu transformaciju jer s time što smo koristili velike displeje iza staklenih površina omogućili smo im ne da smanje trošak već da počinju zarađivati od marketinga na tim područjima, priča Bronzin.

Jer inovacija zagrebačke tvrtke kombinira i hardver i softver, a ne treba zaboraviti da je u hardver ugrađen softver koji prepoznaje dob, spol pa i raspoloženje korisnika omogućuju tako ciljano reklamiranje. No razvoj ovako naprednog proizvoda ne bi bio moguć bez suradnje sa znanstvenom zajednicom.

To su stvari koje smo radili s Institutom za antropologiju, s Kineziološkim fakultetom, S Grafičkim fakultetom u Zagrebu, pojašnjava Bronzin.

Suradnja znanosti i gospodarstva tako je rezultirala međunarodno konkurentnim proizvodom. No tu suradnju treba poticati i to potporama za ulaganja u istraživanje i razvoj. A u to mi ulažemo tek 0,86 posto BDP-a.

Ono što mene brine nije toliko ta niska brojka, koja je činjenica, već činjenica da se ta niska brojka provlači već desetljećima. Dakle da mi ne radimo na promjeni, niti na povećanom investiranju u istraživanje i razvoj a niti na restrukturiranju naših kadrova jer ipak sve polazi od ljudi, objašnjava Džanić.

A bez veće inovativnosti nema niti veće konkurentnosti, pa nema niti značajnog gospodarskog rasta. A bez svega toga nema niti boljeg životnog standarda. Najuspješnija su društva danas ona društva koja su ujedno i najinovativnija. Ako to želimo biti moramo se mijenjati.

Što može država napraviti? Država može poticati zapošljavanje znanstvenika u gospodarstvu. Što se tiče lokalnih država, odnosno, gradova oni mogu napraviti puno više. Imate primjere danas koji se zovu smart city koncept koji nadilazi tehničke i tehnološka unapređenja. To je socio-ekonomski koncept kojeg jedna lokalna uprava može bez ikakvih problema implementirati u vlastitoj okolini, dodaje Džanić.

I tako neposredno poticati inovativnost. Trebat će nam i velika industrija, najveći konzument inovacija. Sve su to promjene koje nije moguće ostvariti preko noći, ali ih je moguće ostvariti ako se na njima radi. Naš je najveći problem što promjene nitko ne želi. Bolje sutra onda niti ne možemo očekivati.

Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!

 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju