Planetarne granice, kako su Rockström i njegovi kolege znanstvenici nazvali devet sustava koji održavaju život na Zemlji, tu su da služe kao upozorenje za čovječanstvo ako stvari ne idu u dobrom smijeru. U protivnom, život na Zemlji mogao bi se destabilizirati, a sam planet ući u vrlo kaotičan period. Dok se čovječanstvo drži tih granica, postoji prostor za manevriranje i normalan život.
Deset godina nakon definiranja tih granica Rockström tvrdi da je čovječanstvo prešlo njih četiri, a to nikako ne znači da nema razloga za brigu. U razgovoru za New Scientist dao je svjež pogled na čitavu situaciju.
"Čovječanstvo sad gura promjene poput globalnog zatopljenja i izumiranja vrsta, koji prijete prelaskom i izvan granica sustava koji održavaju Zemlju na životu. Promjene bi mogle biti nagle i nepovratne. Zapravo ne znamo gdje bi sve to moglo završiti", rekao je Rockström.
Svaki prelazak izvan tih granica zapravo bi mogao Zemlju učiniti sve manje gostoljubivim mjestom za život.
Same granice koje su Rockström i njegovi kolege znanstvenici definirali zapravo su bile prve grube procjene, okružene velikom dozom nesigurnosti i rupa u znanju te su u međuvremenu naišle i na brojne kritike. Rockström smatra da su te granice napredak u dotad uobičajenom pristupu stručnjaka za okoliš, kojima je cilj bio samo minimalizirati ljudski utjecaj na planet.
Evo o kojih je devet planetarnih granica riječ i u kakvom su stanju:
Kiseli oceani
Više ugljikova dioksida u atmosferi znači da ga više upijaju i oceani, stvarajući tako ugljičnu kiselinu. To u suštini znači vrlo loše vijesti za školjkaše u moru.
Nestajanje ozonskog omotača
S obzirom na zabranu većine kemikalija koje uzrokuju ovaj problem u svijetu, najgora je opasnost prošla, no problem nestanka ozonskog omotača i dalje pleše na samoj granici.
Problem slatkih voda
Četvrtina riječnih sustava ne dolazi do oceana, a to uzrokuje sušu na velikim dijelovima kopna.
Bioraznolikost
Svaka pojedina vrsta možda sama po sebi ne znači puno, no zato čini kariku u ekosustavu oko sebe. Svako narušavanje ekosustava nosi ozbiljne posljedice i prijeti njegovim nestankom, a čovječanstvo je u tom smislu doista prešlo granicu.
Dušikovi i fosforni ciklusi
Čovjek proizvede 121 milijun tona dušika godišnje, mnogo više od same prirode. Drugim riječima, priroda to ne može podnijeti.
Korištenje kopna
Polovica svjetskih tropskih kišnih šuma nestala je, a veliki dijelovi nizina koji su prije bili otvoreni za divljač ograđeni su i postali su mjesta na kojima se uzgaja stoka.
Klimatske promjene
Svaki stupanj zagrijavanja koji direktno uzrokuje CO2 dodatno je pojačan povratnim procesom koji zauzvrat još više podiže prosječne temerature.
Koncentracija aerosola u zraku
Od predindustrijskog doba, čovječanstvo je više nego udvostručilo koncentraciju aerosola u atmosferi.
Zagađenost kemikalijama
U svijetu se koristi oko 100.000 različitih kemijskih spojeva i mnogi od njih štete i čovjeku i okolišu.
Kako god okrenemo, naš sustav za održavanje na životu ne izgleda baš sjajno. Da stvar bude gora, za dvije granice zapravo se i ne zna gdje nastupa takozvana crvena zona, a riječ je o aerosolu i kemikalijama.
Ipak, dobra je vijest da je osviještenost na problem poput smanjenja ozonskog omotača ipak urodila plodom i čovječanstvo nije završilo u crvenom. Znači, ipak se može spriječiti najgore, samo si trebamo priznati da je stanje loše i poduzeti nešto u vezi s tim, baš kao i kod problema s ozonom.
