Zagreb Film Festival već tradicionalno organizira radionicu za najmlađe "Moja prva videoigra". Tijekom nekoliko sati djeci se nudi mogućnost da nauče što se točno događa u pozadini šarenih slika i zanimljive akcije koju toliko vole igrati, ali i omogućuje da sami naprave svoju prvu videoigru.

Uoči ovogodišnje radionice porazgovarali smo s voditeljem, Andrejem Jovanovićem, zaljubljenikom u videoigre od malih nogu. Zanimljivo, on smatra da je izrada igara praktična primjena svega što naučimo u životu. Iako je u svojoj karijeri radio na nekoliko videoigara, trenutačno radi u informatičkoj tvrtki.

Istu ste radionicu održali i prošle godine. Možete li nam ukratko ispričati kako je bilo? Koji su bili izazovi u radu s djecom?

Bilo je odlično. Klinci su uvijek aktivni na ovakvim radionicama i nikada ne prestaju oduševljavati svojim pogledima i razmišljanjima. Najveći izazov ih je ipak ostaviti koncentriranima kroz cijeli zadatak jer su neki dijelovi izrade malo manje interesantni, ali nužni da bi igra radila.

Koliko je teško ili lako napraviti videoigru? Što je uopće potrebno kako bismo napravili videoigru? Otkud početi?

Sam proces izrade ovisi o onome što želimo izraditi te koliko je komplicirana ta ideja. Videoigra je prerasla u medij u kojem je bitan krajnji rezultat. Takav stav prema videoigri nam danas nudi različit softver u kojem je moguće vrlo jednostavne igre posložiti u jako malo vremena, i bez programiranja ili znanja obrade fotografije i zvuka. Naravno, s druge strane imamo AAA igre u koje se ulažu veliki napori i puno ljudi ih razvija i po par godina. Princip je isti i to je ono što je zapravo ključno za početak. Najlakše je početi s jednostavnim softverom tipa Stencyl ili Buildbox koji omogućuje učenje nekih osnova kako igra funkcionira, a pritom nudi ugrađene materijale za izradu tako da imate spremnu grafiku i zvukove. YouTube je pun tutoriala za ovakve stvari, nažalost jedino na engleskom pa nije najbolji izvor za najmanje mališane, ali uz pomoć odraslih vrlo je lako moguće napraviti neki jednostavni projekt. Potrebno je puno volje, jer s početka je ipak komplicirano shvatiti kako sve radi.

Gdje kreatori (veliki i mali) najčešće "zapnu"? Što im predstavlja najveći problem ili izazov?

Najveći izazov im je, nesumnjivo, programiranje. Sasvim malo uđemo u to područje koje zahtjeva malo drugačije, matematičko razmišljanje i drugačiji pristup problemu, ali dovoljno da se oko toga moramo više potruditi. Svejedno moram priznati da se uvijek uspiju snaći i pohvatati.

Koliko je uopće potrebno vremena kako bi se izradila jednostavna videoigra?

Od dan-dva do dva-tri tjedna. Postoji zapravo cijela nova grana ovakvih igara koje se nazivaju hyper casual games i velika većina nas ih ima bar po jednu do dvije na svojim smartphoneima.

Foto: ZFF

Industrija videoigara u Hrvatskoj raste iz godine u godinu. Mislite li da su ovakve radionice dobar početak za neku buduću karijeru u izradi videoigara?

Apsolutno mislim da klinci s ovakvim radionicama dobiju uvid u sam proces izrade i koliko ih to uopće zanima. Bitno je da u ranoj dobi dobiju odredenu sliku o tome kako se šta otprilike radi kako bi im bilo lakše kasnije se opredijeliti.

Što biste savjetovali svima koji vole videoigre i žele ih izrađivati, ali ne znaju otkud krenuti?

Najbolje i najlakše je krenuti s YouTubeom. Naći tutoriale za vrlo jednostavne igre te isprobati Buildbox ili Stencyl. Savjet je budite uporni. S početka će biti frustrirajuće i teško, ali za uspjeh je jedino potrebna upornost.