Znanstvenici ističu kako program vježbanja može uključiti sve vrste aktivnosti.
Rezultati istraživanja mogli bi promijeniti smjernice širom svijeta za pacijente nakon liječenja karcinoma.
To je svojevrsna promjena načina razmišljanja – liječenje više nije samo nešto što uzimate, nego nešto što i činite, rekla je profesorica Vicky Coyle sa Sveučilišta Queen’s u Belfastu.
U ispitivanju je trogodišnji program vježbanja započinjao ubrzo nakon kemoterapije. Cilj je bio da sudionici vježbaju barem dvostruko više nego što se preporučuje općoj populaciji.
Njihova tjelovježba sastojala se od energičnog hodanja tri do četiri puta tjedno, u trajanju od 45 do 60 minuta. Tijekom prvih šest mjeseci sudionici su imali tjedne individualne treninge, koji su kasnije smanjeni na jedan mjesečno.
U ispitivanju je sudjelovalo 889 pacijenata. Polovica ih je bila uključena u program vježbanja, dok je druga polovica dobila brošure s uputama o zdravom načinu života.
Nakon pet godina, 80 posto ispitanika koji su vježbali ostali su i dalje bez znakova raka, u usporedbi s njih 74 posto koji su samo dobili brošure.
Rizik od smrtnog ishoda niži za 37 posto
Ovakva metoda liječenja pokazuje smanjenje rizika od povratka raka ili razvoja novog za 28 posto, objavljeno je u znanstvenom časopisu New England Journal of Medicine.
Nakon osam godina od početnog liječenja raka, 10 posto osoba iz grupe koja je vježbala je preminulo, u usporedbi sa 17 posto iz kontrolne skupine, što znači da je rizik od smrtnog ishoda za one koji su provodili tjelovježbu niži za 37 posto.
Točan razlog zašto vježbanje ima ovako povoljan učinak još nije poznat, no moguće objašnjenje uključuje utjecaj na razinu upalnih procesa u tijelu te funkcioniranje imunološkog sustava.
Znamo da tjelesna aktivnost utječe na niz ključnih bioloških procesa koji bi mogli objasniti ove rezultate, a daljnja istraživanja pomoći će nam da shvatimo zašto vježbanje ima tako pozitivan učinak, rekao je Joe Henson sa Sveučilišta u Leicesteru.
