Brojne terapije protiv raka ostavljaju ozbiljne posljedice na tijelo. Lijekovi često napadaju i zdrave stanice i tumorske stanice, uzrokujući čitavo mnoštvo nuspojava. Imunoterapije koje pomažu imunološkom sustavu da prepozna i napadne stanice raka imaju jednake posljedice.
Iako su produžili život nebrojenim pacijentima, takva liječenja ne djeluju na sve. Jedna studija pokazala je da manje od 30 posto pacijenata s rakom dojke reagira na jedan od najčešćih oblika imunoterapije.
No, što ako se lijekovi mogu prilagoditi da napadaju samo tumorske stanice i poštede ostatak tijela?
Tim znanstvenika iz Škole za molekularno inženjerstvo Pritzker, Sveučilišta u Chicagu osmislio je kako spriječiti lijek protiv raka da utječe na ostatak organizma, a istovremeno da napadne tumor. I to tako što su ga "maskirali".
Citokin IL-12
Citokini su proteini koji mogu modulirati kako imunološki sustav reagira na prijetnje. Jedan od načina na koji to čine je aktiviranje T stanica ubojica, vrste bijelih krvnih stanica koje mogu napasti stanice raka. Budući da citokini mogu trenirati imunološki sustav da ubija tumore, to ih čini vrlo obećavajućima za liječenje raka.
Jedan takav citokin je interleukin-12, ili IL-12. Iako je otkriven prije više od 30 godina, IL-12 još uvijek nije terapija koju je odobrio američki FDA za pacijente s rakom zbog svojih teških nuspojava, poput oštećenja jetre.
Razlog je, dijelom, zato što IL-12 daje upute imunološkim stanicama da proizvode veliku količinu upalnih molekula koje mogu oštetiti tijelo. Znanstvenici su od tada radili na reinženjeringu IL-12 kako bi bio podnošljiviji, a zadržao svoje moćne učinke ubijanja raka.
Maskiranje ubojice
Kako bi stvorili sigurniju verziju IL-12, spomenuti tim znanstvenika, predvođen Aslanom Mansurom, iskoristio je jednu od glavnih razlika između zdravog i kancerogenog tkiva: višak enzima koji potiču rast kod karcinoma.
Budući da se stanice raka razmnožavaju vrlo brzo, one prekomjerno proizvode određene enzime koji im pomažu da napadnu obližnje zdravo tkivo i metastaziraju u druge dijelove tijela. Zdrave stanice rastu mnogo sporije i proizvode manje tih enzima.
Imajući to na umu, znanstvenici su "maskirali" IL-12 "kapom" koja prekriva dio molekule koji se inače veže na imunološke stanice kako bi ih aktivirao. Poklopac se skida tek kada dođe u dodir s enzimima koji se nalaze u blizini tumora. Kada ti enzimi odsjeku kapicu, IL-12 se reaktivira i potiče obližnje T stanice ubojice da napadnu tumor.
Kad su znanstvenici primijenili ove "maskirane" molekule IL-12 na zdravo i tumorsko tkivo koje su donirali pacijenti s melanomom i rakom dojke, njihovi su rezultati potvrdili da su samo uzorci tumora mogli ukloniti kapicu s maskiranog IL-12.
To je dalo nadu da bi maskirani IL-12 potencijalno mogao potaknuti snažan imunološki odgovor protiv tumora bez nanošenja oštećenja zdravim organima.
Ispitali su i koliko je maskirani IL-12 siguran mjerenjem biomarkera oštećenja jetre kod miševa. Otkrili su da su imunološki povezane nuspojave, koje su tipično povezane s IL-12, bile značajno odsutne kod miševa liječenih maskiranim IL-12 tijekom razdoblja od nekoliko tjedana, što ukazuje na poboljšanu sigurnost.
U modelima raka dojke, njihov maskirani IL-12 rezultirao je stopom izlječenja od 90 posto, dok je liječenje najčešće korištenom imunoterapijom zvanom inhibitor kontrolne točke rezultiralo izlječenjem u samo 10 posto slučajeva. U modelu raka debelog crijeva, maskirani IL-12 pokazao je stopostotnu stopu izlječenja.
Sljedeći korak jest testiranje modificiranog IL-12 kod pacijenata s rakom. Iako će trebati vremena da ovakav način liječenja postane dostupan pacijentima, znanstvenici vjeruju da je to ipak moguće u budućnosti.
Izvor: Science Alert
