Tim znanstvenika sa Sveučilišta Harvard tvrdi da su napokon otkrili način na koji je moguće utvrditi postoji li život ispod površine udaljenih planeta.

Znanstvenici iz Centra za astrofiziku na Harvardu i floridskog Instituta tehnologije, vjeruju da nije dovoljno analizirati postoji li voda na površini planeta kako bi se otkrilo postoji li život na tom planetu. Uvjereni su kako je potrebno "zagrepsti" i ispod površine.

Ispitali smo jesu li uvjeti koji odgovaraju životu kakav poznajemo mogli postojati i duboko ispod površine kamenih objekata poput Mjeseca ili Marsa u nekom trenutku njihove povijesti te kako bi znanstvenici mogli pronaći te tragove ispod površine, pojasnio je profesor astrobiologije na FIT-u Manasvi Lingam te dodao kako su svjesni da su takva istraživanja tehnički zahtjevna, ali ne i nemoguća.

Voda na površini zahtijeva atmosferu kako bi održala ograničen pritisak, bez kojeg tekuća voda ne može postojati. No kad se spustimo u dublje slojeve, plići slojevi stvaraju pritisak i tako omogućuju postojanje tekuće vode, barem u teoriji, pojašnjava Lingam.

Kao ilustraciju poslužio se primjerom Marsa, koji iako nema velike vodene površine na površini planeta, znanstvenici još ne mogu isključiti postojanje vode ispod površine.

Ni Mjesec ni Mars nemaju atmosferu koja bi omogućila tekućoj vodi postojanje na površini planeta, no toplije regije ispod površine mogle bi omogućiti kemiju života u tekućoj vodi, ističe koautor Avi Loeb iz Centra za astrofiziku na Harvardu.

U svakom slučaju, čak i ako znanstvenici pronađu tragove života na drugom planetu, to zasigurno ne bi bio život kakav poznajemo na Zemlji, već svojevrsni ekstremofilni organizmi.

Stoga stručnjaci s Harvarda predlažu da se, u potrazi za životom, fokusira na istraživanje podzemlja planeta. Moramo biti u mogućnosti bušiti desetke kilometara ispod površine Marsa, ističe Lingam te dodaje kako bi se trebalo fokusirati na područje oko ekvatora i tražiti više temperature i geološka žarišta gdje bi se život najvjerojatnije mogao pojaviti.

Bušenje bi moglo biti moguće već u kontekstu programa Artemis kako bi se uspostavila održiva baza na Mjesecu do 2024. Možemo zamisliti robote i tešku mašineriju koja buši površinu u potrazi za životom Mjesecu, baš kao što to radimo kad tražimo naftu na Zemlji, zaključuje na kraju Loeb.

Izvor: Phys.org