Cjepiva AstraZence, ruskog Instituta Gamaleja i američkog Johnson & Johnson koriste drugi virus (adenovirus) kako bi se borili protiv koronavirusa. I to im je trenutačno prednost jer su zbog te tehnologije lakša i jeftinija za proizvodnju i transport. No to bi im mogla ujedno biti i najveća mana, ako u budućnosti protiv koronavirusa bude potrebno sezonsko cijepljenje.
Naime, znanstvenici upozoravaju kako bi u takvoj situaciji tijelo moglo razviti imunitet i na oslabljeni virus koji se koristiti te ga prepoznati kao uljeza i pokušati uništiti.
Iskustvo s adenovirusima je da, nakon nekoliko injekcija, imunološki sustav prepoznaje i presreće vektore koji se koriste, istaknuo je zamjenik direktora Instituta za virologiju Sveučilišta u Mainzu Bodo Plachter.
To u prijevodu znači da bi ta cjepiva mogla biti u lošijem položaju od cjepiva koja koriste mRNA tehnologiju, kao što su to ona Pfizera i Moderne ili cjepiva koja koriste deaktivirani koronavirus, kao što je to Sinovacovo cjepivo.
Znanstvenike brine što još nije jasno stvaraju li cjepiva temeljena na virusu dugotrajni imunitet ili će trebati ponoviti cijepljenje kako bi se razina imuniteta zadržala na zadovoljavajućim visinama. Također, ističu kako je upitno koliko bi takva cjepiva bila učinkovita protiv novih varijanti virusa koje bi se mogle pojaviti u budućnosti.
Stoga znanstvenici razmatraju ideju o kombinaciji cjepiva. AstraZeneca i Sveučilište u Oxfordu već testiraju kombinaciju s ruskim cjepivom Sputnjik V, a britanski znanstvenici testiraju i kombinaciju Pfizerova mRNA cjepiva s onim AstraZenece.
Plachter ističe kako bi možda bilo dugoročno praktičnije razviti cjepiva koja se ne oslanjaju na druge viruse.
Pogotovo ako će za borbu protiv koronavirusa biti potrebno cijepiti se svake godine.
Izvor: Reuters
