Mikroplastika koju automobilske gume ispuštaju u okoliš može se nakupljati u salati i ostalim jestivim biljkama, pokazala je laboratorijska studija, čiji autori skreću pozornost na jednu od prijetnja koju za okoliš predstavlja onečišćenje koji stvara sektor prometa.
To je više nego opravdan razlog da se odgovorni iz automobilske industrije potaknu na ekološki prihvatljiviji pristup u izradi automobilskih guma, kaže Thilo Hofmann iz Centra za mikrobiologiju i znanost o sustavima okoliša Sveučilišta u Beču.
Istraživači su otkrili da u laboratorijskim uvjetima korijenje salate apsorbira aditive sadržane u gumama.
I premda rezultati laboratorijske studije nisu bili odmah primjenjivi na uvjete na terenu, ukazali su na potencijalno velik problem koji se javlja zbog trošenja guma i njihova utjecaja na okoliš, objavili su austrijski znanstvenici u časopisu Environmental Science & Technology.
Polovina mikroplastike u svijetu stvara se zbog abrazije automobilskih guma, upozorio je Hofmann.
Problem je u tomu što mikroplastika koja se emitira u okoliš pri trenju automobilskih guma o tlo može sadržavati otrovne kemikalije.
Aditivi koje u gume dodaju njihovi proizvođači da bi im zajamčili određena svojstva, poput bolje izdržljivosti, u određenom se trenutku slijevaju u postrojenja za pročišćenje otpadnih voda. To se, primjerice, događa kad pada kiša.
A te se otpadne vode potom često koriste u poljima kao gnojivo, objasnio je Hofmann. Ovakva je upotreba gnojiva uobičajena praksa u nekim dijelovima Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Amerike.
Švicarska je već zabranila gnojidbu kanalizacijskim muljem, kazao je Hofmann.
Dodaje da mikroplastika za abraziju guma s cesta može dospjeti do poljoprivrednih zemljišta zahvaljujući i vjetru.
U sklopu studije istraživači su ispitali šest tvari.
Hofmann tvrdi da se jedan od aditiva - nazvan 6PPD - smatra razlogom uginuća gotovo svih lososa u određenim dijelovima rijeka na sjeverozapadnoj obali Sjedinjenih Država.
Vjeruje se da se u ovom slučaju mikroplastika iz automobilskih guma slijeva u obližnje otpadne vode kada kiši.
Još uvijek nije utvrđeno u kolikoj su mjeri tvari ispitane u studiji toksične za ljude i ostale žive organizme, zbog čega austrijski znanstvenici kane provesti dodatne analize.
