Kad god se na Zemlji pojavi duga, ljudi obično zastanu i dive se njenim bojama. No, kad se u svemiru pojavi duga, to prilično zbunjuje znanstvenike.
Tako je i grupa astronoma sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji ostala iznenađena i pomalo zbunjena kad su ugledali ono što bi se moglo nazvati "svemirskom dugom".
Scena je zabilježena Vrlo velikim teleskopom Europskog južnog opservatorija (ESO VLT) na udaljenosti od oko 731 svjetlosnu godinu. Oko bijelog patuljka oznake RXJ0528+2838, snimljena je višebojna maglica koja ga okružuje. Problem je što ne postoji neki mehanizam koji bi mogao objasniti pojavu te maglice.
Pronašli smo nešto što nikad prije nije viđeno i, što je još važnije, potpuno neočekivano, ističe astronomkinja Simone Scaringi sa Sveučilšta Durham. Navodno tihi sustav bez diska koji može pokretati tako spektakularnu maglicu bio je jedan od onih rijetkih "vau" trenutaka.
Kako pojašnjavaju, bijeli patuljci su ono što ostaje nakon što zvijezde poput Sunca dosegnu kraj svog životnog vijeka. Iako su otprilike veličine Zemlje, ove mrtve zvijezde puno su teže i imaju masu od 1,4 Sunca te se često nalaze u binarnim parovima.
No, kako bijeli patuljak više "ne živi" nema mehanizam za stvaranje zvjezdanih vjetrova koji je imao dok je bio živa zvijezda. Stoga do ovakvih pojava dolazi zbog interakcije s drugim svemirskim tijelom (zvijezdom pratiljom), koja kruži oko bijelog patuljka.
Iako RXJ0528+2838 ima zvijezdu pratilju male mase, nema disk materijala koji kruži oko njega. Pa kako je onda ova raznobojna maglica nastala?
Naime, oblik, veličina i gustoća udarnog vala u maglici, sastavljenog od valnih duljina koje ukazuju na vodik, kisik i dušik, sugeriraju da maglica postoji već oko 1000 godina.
Stoga znanstvenici smatraju da snažno magnetsko polje bijelog patuljka možda zaobilazi kanal formiranja diska, a umjesto toga materijal sa zvijezde pratilje preusmjerava se duž linija magnetskog polja i izravno izbacuje na bijelog patuljka.
Naše otkriće pokazuje da čak i bez diska, ovi sustavi mogu pokretati snažne odljeve, otkrivajući mehanizam koji još ne razumijemo. Ovo otkriće dovodi u pitanje standardnu sliku o tome kako se materija kreće i međudjeluje u ovim ekstremnim binarnim sustavima, kaže Krystian Iłkiewicz, postdoktorski istraživač u Astronomskom centru Nikola Kopernik u Varšavi u Poljskoj i suvoditelj studije. 'Odljev' je izraz koji astronomi koriste za opisivanje materijala koji se izbacuje s nebeskih objekata.
Rezultati ukazuju na skriveni izvor energije, vjerojatno jako magnetsko polje, ali ovaj 'misteriozni motor', kako ga Scaringi naziva, još uvijek treba istražiti. Podaci pokazuju da je trenutno magnetsko polje dovoljno jako samo da pokrene udarni val u obliku luka koji traje nekoliko stotina godina, tako da samo djelomično objašnjava što astronomi vide.
Dodaje kako bi, za bolje razumijevanje prirode takvih odljeva bez diska, treba proučiti mnogo više binarnih sustava.
