Prođe li sve prema planu, za samo nekoliko godina ljudi će se, nakon više od pola stoljeća, vratiti na Mjesec. Dok se NASA priprema za slanje timova ljudi na južni pol Mjeseca do prosinca 2024. godine, jedno od velikih pitanja bilo je: gdje će točno ti astronauti sletjeti?
NASA je sad otkrila 13 potencijalnih mjesta za slijetanje Artemisa III, misije koja će vratiti ljude na površinu Mjeseca.
Odabir ovih regija znači da smo korak bliže vraćanju ljudi na Mjesec prvi put nakon Apolla. Bit će drugačije od bilo koje misije koja je do sada postojala jer astronauti odlaze u mračna područja koja ljudi prije nisu istraživali i postavljaju temelje za buduće dugoročne boravke, pojasnio je Mark Kirasich iz odjela za razvoj kampanje Artemis pri NASA-i.
Svaka od 13 potencijalnih regija za slijetanje nalazi se unutar šest stupnjeva zemljopisne širine od lunarnog južnog pola, što je značajna meta budućih istraživanja. Riječ je o području na Mjesecu na koje nitko nikada nije sletio i predstavlja znatno veći tehnički izazov od slijetanja bliže ekvatoru. Iz tog razloga dvije faze misije Artemis bez posade, Artemis I i Artemis II, moraju uspjeti prije nego što ljudi mogu sigurno krenuti na Mjesec.
No, lunarni južni pol bit će pun izazova. Krateri u ovoj regiji leže u trajnoj sjeni, tvoreći hladne regije s otprilike -163 Celzijeva stupnja. U NASA-i se nadaju da bi u tami mogle skrivene ležati mrlje vodenog leda debljine i do nekoliko metara, pružajući budućim misijama vrijedan izvor za proučavanje i korištenje.
Svih 13 područja prostiru se na otprilike 15 kvadratnih kilometara, a svako ima nekoliko mogućih mjesta za slijetanje promjera oko 200 metara. Potencijalne zone slijetanja su blizu ruba ili grebena kratera, unutar udaljenosti hodanja po Mjesecu od trajno zasjenjenog područja kako bi se osiguralo da astronauti imaju pristup mjestima koja mogu sadržavati i vodu.
Istraživanje Sunčeva sustava znači naučiti kako koristiti resurse koji su nam dostupni, a istovremeno očuvati njihov znanstveni integritet. Mjesečev vodeni led vrijedan je iz znanstvene perspektive, ali i kao resurs jer iz njega možemo izvući kisik i vodik za sustave održavanja života i gorivo, kaže istraživački znanstvenik Jacob Bleacher iz NASA-e.
Svako potencijalno mjesto slijetanja također osigurava pristup Sunčevoj svjetlosti šest i pol zemaljskih dana, koliko će astronauti biti na Mjesecu. To je od vitalnog značaja za neprekinutu opskrbu solarnom energijom i minimalne temperaturne fluktuacije.
Krateri koji su trenutačno ciljani su Faustini, Shackleton, de Gerlache, Amundsen, Nobile, Haworth, Malapert i Leibnitz. Daljnje sužavanje područja slijetanja i mjesta unutar njih ovisit će o datumima lansiranja. Ti će datumi odrediti putanje leta i uvjete okoliša, što će neke regije učiniti povoljnijima od drugih.
U međuvremenu, Artemis I priprema se za lansiranje 29. kolovoza, na putu oko Mjeseca i natrag. Ova misija je bez posade, ali ima testne lutke na brodu za prikupljanje podataka o fizičkim učincima koje bi budući astronauti mogli doživjeti na svom epskom putovanju.
Izvor: Science Alert