Marsela Polić doktorica je znanosti s područja elektrotehnike i informacijske tehnologije, a ove je godine jedna od četiriju stipendistica Nacionalnog programa stipendiranja "Za žene u znanosti". Ova mlada žena diplomirala je na FER-u s pohvalom, a danas radi kao suradnica na znanstvenim projektima. Tijekom studija, za svoja je akademska postignuća nagrađena dvjema dekanovim nagradama i stipendijama Ministarstva znanosti i obrazovanja te Grada Zagreba.
No, Marselina je ljubav robotika kojom se bavi i u svojoj doktorskoj disertaciji "Podatna robotska manipulacija u agrotehničkim zahvatima zasnovana na strojnom i dubokom učenju". Kako je u razgovoru za Zimo pojasnila, robot na kojem je radila razvija se za primjenu u preciznoj poljoprivredi, kako bi se ljudi rasteretili od teških fizičkih poslova, ali i osigurala veća učinkovitost.
Iskoristili smo priliku i porazgovarali s Marselom o robotima, robotici, ali i ženama u ovom zanimljivom području.
Što mislite koje će područje života najviše promijeniti roboti?
Pa, područje s kojim se mi bavimo pokušava postići da se promijeni svakodnevni život ljudi. Znači da u svim domenama svakodnevnog života, donesemo robotima neko olakšanje ljudima, neki benfit. Osim same zamjene teškog ljudskog rada, u poljoprivredi pokušavamo koristiti robote kako bismo zamijenili korištenje pesticida mehaničkim radom. Tako, osim što smo oslobodili ljude teškog fizičkog posla, također smo umanjili utjecaj poljoprivrede na okoliš, optimalno bi i povećali proizvodnju. Slične se paralele mogu povući i u drugim domenama.
Čime se točno bavite?
U našem labosu bavimo se istraživačkim projektima u robotici u kojima pokušavamo prilagoditi robote kako bi se oni mogli koristiti za zadatke u svakodnevnom životu. Trenutno se roboti uglavnom koriste u industriji gdje je cjelokupno okruženje veoma strukturirano pa teško da će nekoga ozlijediti jer su precizno programirani da brzo i često ponavljaju iste stvari. Ako ih želimo koristiti u nekom svakodnevnom okruženju, moramo im omogućiti da mogu ostvariti neku razinu percepcije koju imaju ljudi. Znači, osjetilo dodira, osjetilo vida... Neko osjetilo koje bi im omogućilo da detektiraju i reagiraju na neke promjene u okruženju koje se ne mogu kontrolirati te da njihova manipulacija tim predmetima u okruženju bude sigurna.
Ljudi kad čuju riječ robot, u glavi često imaju scene iz američkih filmova. No, roboti danas mogu biti i hardverski i softverski. Kako onda približiti robotiku i robote prosječnom čovjeku?
Možemo govoriti o softverskom, programskom obliku robotike gdje imamo neki algoritam koji se može programirati da sam može obavljati neke zadatke. Ja se bavim fizičkom robotikom, ali rješenja koja razvijam uglavnom se baziraju na umjetnoj inteligenciji. Dakle to je neka kombinacija razvoja fizičkog robota poput onih u filmovima i tvornicama i tih nekih algoritamskih rješenja umjetne inteligencije.
Gdje onda vidite hrvatsku robotiku za pet godina? Hoćemo li imati robote u svakom kućanstvu ili smo još daleko od toga?
Ako računamo robotske usisavače, vjerojatno ćemo imati robote u svakom kućanstvu dosta brzo, ali ovi neki više elaborirani roboti, nadam se da bismo ih kroz pet godina mogli vidjeti u industriji za početak. Da će se podići takva industrijska postrojenja u kojima ima smisla financijski i izvedbeno uključiti neka inteligentna robotska rješenja, jer to znači da se povećava proizvodnja, a to donosi razne druge benefite.
Dosta startupova i tvrtki u Hrvatskoj se bavi iz razvojem umjetne inteligencije i robota i robotike, surađujete li s njima?
Definitivno bi mogla biti bolja suradnja između akademije i industrije, pogotovo sa startupovima i mislim da se u tom smjeru stvari i razvijaju. Dvije najveće robotičke firme trenutno u Hrvatskoj su zapravo nastale većim djelom u našem labosu i zavodu, tako da mislim da tu stvari idu u dobrom smjeru, ali definitivno postoji još jako puno prostora da se neka znanstvena istraživanja komercijaliziraju, a i da se postojeća komercijalna rješenja unaprijede, možda s nekim specifičnim znanjima koja ima samo akademija.
Koliko su česte žene u robotici, kako u Hrvatskoj tako i vani?
Generalno to baš i nije pretjerano česta pojava. Ali u našem Laboratoriju za robotiku i inteligentne sustave upravljanja (LARICS) na FER-u, ima nas već dosta. Mislim da stojimo bolje nego većina drugih labosa na fakultetu. Tako da, što se tiče Hrvatske, u robotici će biti poprilično žena stručnjakinja.
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
