U fascinantnom otkriću paleoantropologinja Briana Pobiner i njezin tim iz Nacionalnog prirodoslovnog muzeja Instituta Smithsonian identificirali su tragove posjekotina na drevnoj kosti koji sugeriraju da su se hominini možda bavili kanibalskim ponašanjem prije otprilike 1,45 milijuna godina.
Tibija pronađena u Keniji, koja pripada neidentificiranom ljudskom rođaku, pokazuje namjerne rezove napravljene kamenim alatima, što ukazuje da je meso uklonjeno za konzumaciju.
Rasvjetljavanje strategija preživljavanja hominina
Informacije koje imamo govore nam da su hominini vjerojatno jeli druge hominine prije najmanje 1,45 milijuna godina. Postoje brojni drugi primjeri vrsta iz ljudskog evolucijskog stabla koje konzumiraju jedna drugu za prehranu, ali ovaj fosil sugerira da su rođaci naše vrste jeli jedni druge kako bi preživjeli dublje u prošlosti nego što se prethodno mislilo, kaže Pobiner te naglašava važnost ovog otkrića u rasvjetljavanju strategija preživljavanja naših srodnih vrsta u prošlosti.
Iako je kanibalizam primijećen kod raznih vrsta unutar ljudskog evolucijskog stabla, ovo otkriće pomiče vremensku liniju kanibalizma hominina dalje u prošlost. Dok su ljudi i njihovi preci općenito imali dominantan položaj u hranidbenom lancu, događaju se slučajevi da su se druge životinje hranile homininima.
Devet tragova rezanja potvrđeno
Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Scientific Reports, usredotočilo se na ispitivanje drevnih fosiliziranih kostiju hominina u potrazi za znakovima ponašanja mesoždera. Neočekivano, kost iz Koobi Fora u Keniji, koja datira iz epohe ranog pleistocena, otkrila je namjerne rezove umjesto tragova zuba, koji se obično povezuju s predatorima. Takvi tragovi rezova često su ritualni ili povezani s kulturnim običajima, uključujući korištenje ljudskih kostiju kao ukrasnih predmeta. Međutim, u nekim slučajevima prisutnost posjekotina ukazuje na antropofagiju, odnosno konzumaciju ljudskog mesa, iako ne nužno unutar iste vrste.
Kako bi analizirala tragove na kosti, Pobiner je izradila kalup i zatražila pomoć paleoantropologa Michaela Pantea. Uspoređujući kalup s bazom podataka kontroliranih tragova pokusa, Pante je potvrdio da su devet od jedanaest tragova nedvosmisleno bili tragovi rezanja koji su u skladu s kamenim oruđem, dok su druga dva bili tragovi zuba nalik onima koje je napravio lav.
Dokazi sugeriraju konzumaciju za preživljavanje, a ne ritual
Položaj, kut i orijentacija tragova rezova na kosti sugeriraju da se meso kidalo, potencijalno za konzumaciju. Pobiner objašnjava da sličnost s oznakama pronađenim na životinjskim fosilima obrađenim za konzumaciju ukazuje na to da se but vjerojatno jeo u prehrambene svrhe, a ne kao dio rituala.
Ovi rezovi izgledaju vrlo slično onome što sam vidjela na životinjskim fosilima koji su bili obrađeni za konzumaciju. Čini se najvjerojatnije da je meso s ovog buta pojedeno i da se jelo za prehranu, a ne za ritual, kaže Pobiner.
Koji hominin je u pitanju, i dalje ostaje misterij
Iako se određena vrsta uključena u ovaj kanibalski događaj ne može odrediti, kost je prvotno identificirana kao Australopithecus boisei, a kasnije kao Homo erectus. Međutim, zbog nedostatnih podataka nije moguće izvršiti konačnu identifikaciju vrste hominina.
Studija stoga naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem fosila kako bi se otkrili dodatni dokazi o kanibalističkim praksama u drevnim populacijama hominina.
Treba ponovno pregledati fosile u muzejima
Pobiner zaključuje da ponovni pregled fosila u muzejskim zbirkama i korištenje različitih znanstvenih pristupa može dovesti do izvanrednih otkrića i proširiti naše razumijevanje prošlosti.
Možete doći do prilično nevjerojatnih otkrića ako se vratite u muzejske zbirke i ponovo pogledate fosile. Ne vide svi sve iz prve. Potrebna je zajednica znanstvenika koja dolazi s različitim pitanjima i tehnikama kako bismo proširili svoje znanje o svijetu, ističe na kraju Pobiner.
Izvor: Science Alert
