Kolosalan otvor u Sunčevoj atmosferi, koji premašuje promjer Jupitera za više od pet puta, emitira snažan solarni vjetar koji kaskadno prolazi kroz Sunčev sustav. Poznata kao koronalna rupa, nedavno se okrenula od Zemlje nakon što je nekoliko dana ranije ciljala na naš planet, što je rezultiralo blagom solarnom olujom.
Pojava te kolosalne rupe pridonosi tekućoj turbulentnoj solarnoj aktivnosti, kako se približavamo solarnom maksimumu.
Solarni ciklusi
Sunce prolazi kroz cikličke obrasce pojačane aktivnosti koje karakteriziraju sunčeve pjege, solarne baklje, izbacivanja koronalne mase i koronalne rupe. Ta dinamika doseže vrhunac tijekom solarnog maksimuma prije nego što se spusti na solarni minimum, fazu obilježenu smanjenom aktivnošću i relativnim mirom.
Navedeno cikličko ponašanje usko je povezano sa Sunčevim magnetskim ciklusima, gdje magnetsko polje prolazi kroz promjenu polariteta tijekom solarnog maksimuma, koji se očekuje 2024. godine.
Što su koronalne rupe?
Za razliku od sunčevih pjega, solarnih baklji i izbacivanja koronalne mase, koronalne rupe su ekspanzivna područja u kojima se solarno magnetsko polje otvara, dopuštajući solarnom vjetru da slobodnije izlazi prema ostatku Sunčevog sustava.
Iako nisu vidljivi u nama vidljivom spektru poput sunčevih pjega, ti se otvori manifestiraju kao velike, nejasne mrlje na ultraljubičastim valnim duljinama. Trenutna koronalna rupa mjeri oko 800.000 kilometara duž svoje najduže osi.
Zemlju zahvatila samo blaža solarna oluja
Kada se početkom prosinca ta rupa okrenula prema Zemlji, rezultirajući solarni vjetar, koji je američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) klasificirala kao solarnu oluju razine G1 do G2, utjecao je na naš planet tijekom dva dana. Iako je bila riječ o najblažim solarnim olujama, one mogu uzrokovati minimalne smetnje u električnim mrežama, satelitskim operacijama, radio komunikacijama i navigacijskim sustavima.
Čestice solarnog vjetra sudaraju se sa Zemljinom magnetosferom, stvarajući auroralni sjaj u interakciji s atmosferskim česticama. Iako je trenutačni solarni ciklus nadmašio očekivanja u snazi, NOAA prognozira najveći broj sunčevih pjega do njih 173, što je ispod prosjeka od 179 i znatno niže od povijesnog vrhunca od 285 sunčevih pjega u ožujku 1958. godine.
Izvor: Science Alert
