Ako je vjerovati dvojici teorijskih fizičara, a poznata izreka kaže i Vjeruj mi, ja sam fizičar, nestanak svjetskih šuma i bjesomučno korištenje prirodnih resursa vjerojatno će pokrenuti "nepovratan kolaps" ljudske civilizacije. Postoji način da se to zaustavi - vozačkim riječnikom rečeno, potezanjem ručne i naglom promjenom smjera u kojem se, kao civilizacija, krećemo.
Ako čovječanstvo nastavi uništavati i narušavati svjetske šume, Zemlja više neće moći održavati veliku ljudsku populaciju na životu, kaže studija koja je prošla znanstvenu recenziju i koja je objavljena u svibnju u znanstvenom časopisu Nature Scientific Reports. Navedena studija tvrdi da ako se nestanak šuma nastavi ovom brzinom, sve će šume svijeta nestati za otprilike sto do dvjesto godina.
Jasno da je nerealno zamisliti da će ljudsko društvo biti narušeno nestankom šuma ako i tek kad i zadnje stablo bude sasječeno, kažu dvojica fizičara u studiji.
Trenutna putanja znači da bi se propast ljudske civilizacije mogao dogoditi znatno ranije, zbog rastućih utjecaja nestanka šuma na planetarni sustav za održavanje života koji je potreban i za ljudski opstanak, uključujući i upijanje ugljika, proizvodnju kisika, očuvanje tla, reguliranja sustava cirkuliranja vode, opskrbe prirodnih i ljudskih hranidbenih sustava te domove za nebrojene vrste.
U nedostatku tih ključnih servisa posve je neizgledno zamisliti preživljavanje mnoštva vrsta, uključujući i našu, na Zemlji bez šuma, ističe se u studiji.
Progresivno narušavanje okoliša kao posljedica nestanka šuma, značajno bi utjecalo na ljudsko društvo te bi kao posljedica toga propast čovječanstva započela i ranije, piše u studiji.
Autori studije su fizičari dr. Gerardo Aquino sa Instituta Turing u Londonu, koji trenutno radi na modeliranju kompleksnog političkog, ekonomskog i kulturalnog sustava za predviđanje konflikata te profesor Mauro Bologna s odsjeka za elektroničko inženjerstvo Sveučilišta Tarapaca u Čileu.
Istraživanje koje su zajedno napravili koristi trenutnu stopu rasta populacije čovječanstva i nestanka šuma, preko kojih su došli do modela portrošnje resursa te izračuna koliko šanse čovječanstvo ima u izbjegavanju katastrofalnog kolapsa.
Točka bez povratka
Prije razvoja ljudske civilizacije, Zemlju je prekrivalo 60 milijuna kvadratnih kilometara šuma. Kako je ljudsko djelovanje ubrzalo nestanak šuma, studija navodi da danas Zemlja ima manje od 40 milijuna kvadratnih kilometara šuma.
Izračuni su pokazali da, ako se zadrži trenutna stopa rasta populacije i korištenja resursa, specifično šuma, imamo nekoliko desetljeća normalnog života prije nepovratne propasti naše civilizacije, zaključak je studije.
Isto tako, obzirom na gore navedeno, autori studije su došli do izračuna da su šanse za preživljavanje čovječanstva bez katastrofalnog kolapsa, ako se nastavi sve po starom, statistički vrlo male. U najboljem slučaju, ako se ne promijnimo, imamo manje od 10 posto šanse za izbjegavanje katastrofalnog scenarija.
Model koji su autori studije napravili prikazuje točku u kojoj ljudska populacija doseže maksimalnu razinu koju narušava uništavanje šuma. Kad se prijeđe ta točka, "nastupa brza i katastrofalna propast populacije, prije nego se dosegne stabilna razina niske populacije ili potpuno izumiranje".
Mi tu točku u vremenu nazivamo točkom bez povratka jer ako se razina nestanka šuma ne promijeni prije nje, čovječanstvo više neće imati dovoljno resursa i dogodit će se katastrofalan kolaps ili čak izumiranje, zaključuju autori studije.
Tehno utopija kao rješenje...?
Nakon svega rečenog, autori daju i zanimljivo tehno-utopijsko rješenje problema. Naime, smatraju da čovječanstvu treba izvor energije ravan onom kojeg predstavlja teoretska Dysonova sfera. To se može dobiti i nuklearnom fuzijom, kažu.
Podsjetimo, u Francuskoj se već dugo vremena i gradi najveći fuzijski reaktor na svijetu - ITER.
Ukratko, bez ikakvih promjena, čovječanstvo bi mogao spasiti samo nezabilježen stupanj tehnološkog razvoja, tvrde autori.
Viša tehnološka razina vodi prema porastu populacije i većem iskorištavanju šuma... ali isto tako i do učinkovitijeg korištenja resursa. S višim tehnološkim razinama razvoja, mi u biti možemo razviti tehnološka rješenja za izbjegavanje ili sprječavanje ekološke propast našeg planeta ili nam pružiti šansu za reizgradnjom civilizacije negdje drugdje u svemiru, kažu autori studije.
Priznaju, naravno, da su trenutne inženjerske sposobnosti kojima čovječanstvo raspolaže nedostatne za omogućavanje tako moćnih tehnologija.
Postoji i još šire tumačenje njihovog modela, a vezano je za našu nemogućnost otkrivanja drugih civilizacija u svemiru. Dinamika tog modela sugerira da inteligentne civilizacije imaju sklonost propadanja zbog prevelike potrošnje planetarnih resursa, daleko prije nego dosegnu inovirati sposobnosti koje bi ih učinile naprijednijima i izdržljivijima.
... ili sve po starom?
Bitno je istaknuti i da se model kojeg su izradili Aquino i Bologna ne bavi "Što ako..." vjerojatnostima, već doslovce pokazuje što se može dogoditi u "sve po starom" scenariju i trenutnim trendovima. Model koristi trenutne spoznaje i ekstrapolira ih u naprijed budućnosti.
Zbog toga je zaključak dvojice znanstvenika i toliko surov.
Ipak, ako pogledamo i trenutna događanja u svijetu, ima prostora za optimizam. Uzmimo na primjer izvješće Ujedinjenih naroda za 2020. godinu o stanju svjetskih šuma. U njemu se navodi kako je posljednjih desetljeća globalna stopa nestanka šuma u opadanju.
Od 1990-tih do perioda između 2010. i 2020. godine, gubitak svjetskih šuma pao je sa 7,8 milijuna hektara godišnje na 4,7 milijuna hektara godišnje. Razlog tome jest i prirodna te planirana obnova šuma.
Ove brojke nisu poziv na ležernost, jer UN-ovo izvješće i dlaje pokazuje da je u navedenom periodu izgubljeno kolosalnih 178 milijuna hektara šuma, odnosno nestala je površina šuma veličine jedne Libije.
S druge strane, postoje predviđanja koja kažu i da će rast ukupne svjetske populacije usporiti do sredine stoljeća te se čak početi i smanjivati zbog opadanja razine plodnosti. Prognoze o tome objavljene su u The Lancetu.
Što je izglednije - postati izvanzemaljac ili se iz temelja promijeniti?
Unatoč svemu navedenom, razina ovih promjena nedovoljno je velika ili brza da bi značajno utjecala na rezultat modela dvojice fizičara. Za takvo što je potreban snažan kolektivan napor za promjene kritičnih parametara.
Drugi način za promjenu tog scenarija, prema zaključku autora studije, jest korjenita civilizacijska transformacija.
Možda ćemo morat redefinirati naš društveni model, koji će dati prednost interesima ekosustava nad individualnim interesima, ali s vremenom u interesu ukupne zajednice, kažu autori.
Dakle, najučinkovitiji način izbjegavanja ovako surove budućnosti bio bi skretanje fokusa s ekstremne brige o vlastitim interesima prema osjećaju brige prema drugima, drugim vrstama i ekosustavima u kojima se nalazimo.
Ili ćemo postati (u svega nekoliko desetljeća) izvanzemaljska civilizacija, ili ćemo se kao globalno društvo, iz temelja ponovno izgraditi. što je izglednije i hoće li to uopće biti potrebno ili ćemo iznenaditi sami sebe, vrijeme će pokazati.
Izvor: Vice
