U pojasu asteroida koji se nalazi između Marsa i Jupitera, svemirski teleskop James Webb (JWST) uočio je dosad nepoznat i iznimno mali asteroid, promjera svega samo 100 do 200 metara. Riječ je vjerojatno o najmanjem svemirskom objektu koji je JWST dosad otkrio.
Nije riječ samo o još jednom dokazu sposobnosti JWST-a, već pronalazak navedenog i još neimenovanog asteroida sugerira da se JWST može iskoristiti i za bolju kategorizaciju milijuna komada asteroida koji vrebaju u navedenom pojasu asteroida.
"Potpuno očekivano"
Mi smo, potpuno neočekivano, otkrili mali asteroid u javno dostupnim MIRI (Mid-Infrared Instrument) kalibracijskim promatranjima. Ova mjerenja su neka od prvih MIRI mjerenja koja ciljaju ravninu ekliptike i naš rad sugerira da će se ovim instrumentom otkriti mnogi novi objekti, kaže astronom Thomas Müller s Instituta Max Planck za izvanzemaljsku fiziku u Njemačkoj.
Do otkrića neimenovanog sitnog asteroida došlo je zapravo tijekom kalibracijskog testiranja MIRI-ja, na puno većem asteroidu u istom pojasu asteroida i koji se zove (10920) 1998 BC1. Riječ je o asteroidu otkrivenom još 1998. godine i čiji je promjer 15,7 kilometara.
Nažalost, testna promatranja JWST-a nisu bila osobito dobra, jer teleskop nije bio sasvim ispravno orijentiran, a slike navedenog asteroida bile su presvijetle i ispuhane.
Ipak, test nije bio potpuno razočaravajući, jer slike koje je tad napravio JWST omogućile su znanstvenicima da testiraju neke tehnike za ograničavanje veličine i orbite asteroida, u kombinaciji s podacima iz drugih zemaljskih i svemirskih teleskopa.
Isto tako, još je nešto uočeno u tim slikama. Pojedinačne slike pokazivale su slab objekt koji se kretao u odnosu na 10920 i izvore pozadinskog svjetla. Tim je napravio pažljivu analizu, otkrivši da je blijedi objekt vjerojatno drugi, prethodno neidentificirani i puno manji asteroid.
Potvrda otkrića tek slijedi
Otkriće tog asteroida tek treba biti potvrđeno, ali ako bude, bit će to jedan od najmanjih asteroida ikada otkrivenih u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Detektiranje asteroida ove veličine od vitalne je važnosti za proučavanje distribucije veličine i frekvencije svemirskih objekata u tom pojasu.
Astronomi su dosad pozitivno identificirali više od 600.000 asteroida tog pojasa i privremeno identificirali još njih gotovo 550.000, no procjenjuje se da asteroida u tom pojasu ima još na milijune i milijune, većina od kojih su vrlo mali veličinom.
I logično, manje asteroide je puno teže otkriti od onih većih, a otud i važnost novog otkrića JWST teleskopa.
I Webbov "neuspjeh" ima znanstvenu vrijednost
Naši rezultati pokazuju da čak i 'neuspjela' Webbova opažanja mogu biti znanstveno korisna, ako imate ispravan način razmišljanja i malo sreće. Naša detekcija leži u glavnom asteroidnom pojasu, ali Webbova nevjerojatna osjetljivost omogućila je da vidimo ovaj otprilike 100-metarski objekt na udaljenosti većoj od 100 milijuna kilometara, kaže Müller.
Pojas asteroida između Marsa i Jupitera proteže se na udaljenosti između 2,2 i 3,2 astronomske jedinice od Sunca (jedinica udaljenosti Zemlje od Sunca), odnosno 329 milijuna do 478,7 milijuna kilometara udaljenosti od Sunca. Procjenjuje se da je prosječna udaljenost između asteroida u tom pojasu oko 965.600 kilometara. Osim ako znanstvenici ne gledaju u pravi dio neba, možda neće vidjeti baš ništa.
JWST je u svojim kalibracijskim promatranjima slučajno gledao u pravi dio neba. Znanstvenici vjeruju da bi u budućnosti mogao imati više takvih sretnih nesreća dok promatra ciljeve koji su poravnati s ravninom Sunčevog sustava.
Procjenjujemo da će MIRI okviri s točkama blizu ekliptike i kratkim vremenima integracije od samo nekoliko sekundi uvijek uključivati nekoliko asteroida; većina njih će biti nepoznati objekti, ističu autori istraživanja koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Astronomy & Astrophysics.
Izvor: Science Alert
