Za razliku od susjednih zemalja u svojem okruženju, ili globalno zagovaranog pristupa borbi protiv pandemije novog koronavirusa, Švedska i Japan su od izbijanja pandemije odlučile krenuti drugačijim putem te su se oslanjale na ono što smatraju svojim velikim prednostima i što je u početku pandemije pokazalo nekakav uspjeh, a riječ je o njihovom prirođenom nacionalnom karakteru.
Ipak, istjekom 2020. godine, jasno je vidljivo da bez obzira na njihov pristup i isticanje njihove posebnosti, Švedska i Japan svejedno plaćaju visoku cijenu u novooboljelim i smrtnim slučajevima od COVID-19.
Zemlje u kojima je zatvaranje tabu
I Japan i Švedska smatraju sami sebe posebnima, čak i do te mjere da svoj nacionalnu iznimnost drže i superiornom nad drugima.
Šefovi obiju zemalja naglašavali su da ustavi njihovih zemalja ne dopuštaju kršenja građanskih sloboda, poput zatvaranja ili novčanog kažnjavanja. Umjesto toga, obje su vlade zauzele strategije zasnovane na volonterizmu, samoodgovornosti i možda najvažnije, iznimnoj naravi vlastitog stanovništva.
U Švedskoj se tijekom pandemije kafići, restorani, teretane i drugi uslužni objekti nisu zatvarali. Maske se isto tako ne nose, čak štoviše, službeni stav Švedske je da one čak rade i veću štetu u širenju novog koronavirusa.
Druge europske zemlje koje su imale sličan pogled na maske početkom pandemija, vrlo brzo su promijenile svoj stav, no ne i Švedska.
Poput Švedske, i Japan je krenuo putem bez zatvaranja, iako je ranije ove godine ta zemlja ipak bila zatvorila granicu.
Za razliku od Švedske, u Japanu gotovo svo stanovništvo dobrovoljno nosi masku na licu, a japanska vlada dosta agresivno prati kontakte zaraženih.
No, u srpnju je Japan uveo domaću turističku kampanju, kako bi nagnali stanovništvo da troši novac i pogura posrnulu ekonomiju. Sad se strahuje da je upravo ta kampanja možda pokrenula i treći val pandemije COVID-19 u toj zemlji.
Mindo i nihonjinron: Iznimnost i kvaliteta ljudi
Japanska iznimnost bila je evidentna u retorici kojoom se objašnjavao njihov relativan uspjeh u svladavanju prvog i drugog vala COVID-19đ. Japanski premijer Shinzo Abe u travnju je to nazvao "karakterističnim japanskim načinom".
Njegov kolega i potpredsjednik vlade, uspjeh je pojasnio tako što je rekao da je mindo (kvaliteta ljudi, ugrubo prevedeno) kod Japanaca veći nego kod drugih. Što se tiče iznimnosti (nihonjinron), Japan smatra da su sve zemlje iznimne, no da su oni jedinstveno iznimni te time i superiorniji u odnosu na druge.
Ipak, iznimnost i oholost su usko povezane, a treći val COVID-19 u Japanu pod novim premijerom Yoshihide Sugom, pokazuje se gorim od prethodna dva zajedno.
Folkvett: koktel pristojnosti, moralnosti i zdravog razuma
U Švedskoj, premijer je građane pozvano da upotrijebe svoj prirođeni folkvett kako bi slijedili epidemiološke preporuke dobrovoljno.
Istovremeno, arhitekt švedske strategije borbe protiv COVID-19 i epidemiolog po struci, mjere zatvaranja u susjednim zemljama nazvao je "luđačkim" i "smiješnim".
Švedske vlasti su u travnju, svibnju i lipnju, posve netočno, obznanile da je Švedska na rubu takozvanog imuniteta krda.
22 istaknuta znanstvenika koji su objavili članak u kojem su izrazili zabrinutost švedskim pristupom borbi protiv pandemije COVID-19, naprosto su ismijani u lokalnim medijima, a njihovi motivi dovedeni u pitanje.
Kad je Švedska u srpnju pala na jednoznamenkaste brojke preminulih od COVID-19, svi su se kolektivno tapšali po ramenu, a strani mediji tome su pridali značajnu pozornost. Činilo se da su Šveđani možda bili u pravu.
Švedska je svoj model proglasila znanstvenim modelom kojeg će druge zemlje s vremenom i same naučiti.
Cijana oholosti
Ipak, od listopada, broj novooboljelih u Švedskoj i broj preminulih dnevno, gori je nego ikad (preko 6000 novoboljelih dnevno, za razliku od oko tisuću na vrhuncu prvog vala u lipnju), a i švedska javnost polako gubi vjeru u vlastitu strategiju.
Primjeri Japana i Švedske samo pokazuju koliko je opasno igrati isključivo na kartu nacionalnog karaktera kao krovne mjere u borbi protiv COVID-19 pandemije. Cijena njihove oholosti na kraju je ipak previsoka i plaćaju je njihovi građani.
Izvor: The Conversation
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
